GRADIŠKA – Ni poslije 28 godina u Americi, gdje se sa porodicom odselio nakon rata u BiH, a prethodno osam godina proveo u Njemačkoj, Jasmin Čatak, bivši fudbaler Kozare iz Gradiške i član “zlatne generacije” ovog kluba, nije zaboravio rodni kraj i grad svoje mladosti. On svakog proljeća, iz Portlanda, najvećeg grada u američkoj saveznoj državi Oregon, gdje posjeduje preduzeće za prevoz tereta, dolazi u Gradišku.
Na Savi, na njenim obalama, sa prijateljima iz mladosti provodi najviše vremena. Nabavio je brodić i čamac, motor, bicikl…
“Sava, gdje sam se nekada cijelog ljeta kupao, provodio mnogo vremena, moja je ljubav koju nosim u srcu, bez obzira gdje me život vodi. I kada sam odlazio iz Gradiške, pred rat, od svega sam se lako oprostio, ali od ove rijeke nisam mogao”, sjetno nam, u kafiću pored bivšeg hotela “Kajzer” i stare austrijske vijećnice, priča Čatak.
Fudbal i Kozara su njegova stalna, nezaobilazna tema.
Opsesija.
U najtrofejnijem gradiškom fudbalskom klubu odigrao je 15 sezona. U dresu ovog kluba, kada je on bio član Druge jugoslovenske lige, ostvario je najveće domete.
Njegovi saigrači, koje pominje sa velikim poštovanjem, bili su Emir Hadžić, Enver Ćatić, Drago Grizbaher, Branko Glumičić, Meho Pobor, Damir Raos, Zijad Numanspahić, Stojan Timarac, Srećko Gajić, Sejo Kobilić, Branislav Maletić, Dževad Zeničanin…
U prvi sastav 1972. godine Čataka, stamenog odbrambenog igrača, uveo je trener Mirko Bazić. Iste sezone FK Kozara plasirala se u Drugu ligu Jugoslavije, grupa zapad.
“Ovo je bila najbolja generacija Kozare u njenoj istoriji. To potvrđuju rezultati. Tribine su uvijek bile pune. O utakmicama, golovima, propuštenim ili iskorištenim šansama, driblinzima, pričalo se u gradu do naredne utakmice”, sa sjetom i ponosom podsjeća Čatak, kojeg u njegovom naselju Obradovac i rodnom gradu većina poznaje po nadimku Mile.
Svaka utakmica za njega je bila važna, a jedna posebno.
Protiv Jedinstva iz Brčkog postigao je pobjednički gol u nadoknadi vremena, što je na tribinama izazvalo erupciju oduševljenja.
“Navijači su me nosili od svlačionice do autobuske stanice. To je neopisivo. I sada mi se pričinjava taj huk sa tribina, što me nosi, kao da se dešava ovog časa”, priča stameni half.
I ako je u osmoj deceniji, i sada je aktivan u sportu a često, sa društvom, zaigra fudbal, jer je to neodvojivo, veliki i važan dio njega.
“Poslije Gradiške, igrao sam u Njemačkoj i u Americi. Radio sam različite poslove, bio alatničar, mašinista, prevoznik, ali uvijek fudbaler. Žao mi je što je taj takmičarski i navijački duh na Gradskom stadionu splasnuo, publika na tribinama utihnula, a utakmice postale nezapažene. Moja želja je da se ta atmosfera promijeni, da Kozara bude na nivou svoje istorije i tradicije, velikog ugleda”, kaže Čatak, za kojeg je fudbal viteška i časna igra, stalna potreba za nadmetanjem, za nadigravanjem.
Mile Čatak svakodnevno plovi Savom, vozi se biciklom ili motorom, prepričava mnoge događaje iz bogate fudbalske karijere i života u gradu koji najviše voli.
“U Americi je dobro, idealno za sve koji hoće da rade. Tamo sam dobio šansu i iskoristio je. Bavim se prevozom robe. Imao sam četiri, a sada sam posao sveo na jedan kamion. Njega sam parkirao u maju i kazao supruzi: ‘Odoh u Gradišku, neka sve stoji dok se ne vratim, na jesen, u oktobru’. To je osjećaj, nagon moga srca”, priča Jasmin Čatak, u bašti gdje je nekada, ispod starih lipa, provodio večeri uz muziku i razgovore. Čuveni savski kej, koji je inspirisao mnoge umjetnike da tu pišu ili slikaju, i na našeg sagovornika ostavio je snažan utisak.
“Nekada je na tom šetalištu bilo mnogo omladine, šetali smo do kasno, naveče… Tu su se djevojke i momci sretali, upoznavali, simpatisali, zaljubljivali, pisali poeziju, tugovali ili bili srećni, svako na svoj način. I danas u meni žive te uspomene. Zato je moj američki san ovdje, u zavičaju, gdje je najveće zadovoljstvo upecati ribu u Savi ili proći ispod mosta. Nigdje na svijetu riba na roštilju tako ne miriše kao ovdje, niti se pričaju lijepe priče koje pune dušu, a pluća udišu miris lipe. To su moje uspomene zbog kojih sam i ovog ljeta u Gradišci”, priča, kao da riječima slika, život ovdje i tamo, Jasmin (Mile) Čatak, fudbaler sa dušom poete.