Sa šezdeset i devet godina na plećima se lako nosi, kao da mu je deset godina manje.
I fizički, a i duši. Uvijek nasmijan, spreman za šalu i dobru pjesmu. Četrdeset godina se druži sa harmonikom. Svirao je i pjevao od rodne Gradiške do Erebra u Švedskoj, potom u Lincu, Zagrebu, Banja Luci, Sloveniji, nema gdje ga nije bilo. A tek kakav repertoar ima.
„Smio bih se opkladiti, kada bih počeo ujutro u šest svirati, pa sve do šest sutradan, ni jednu pjesmu ne bih ponovio. Znam ih mnogo, pogotovo sevdalinke, a i ove Tomine, Tozovčeve, od oba Halida, Marinkove, pa potom starogradske pjesme. Ova moja „guerinka“ harmonika donijela mi je mnogo zadovoljstva , a i para. Najveća novčanica koja je zadjenuta za nju je od 500 evra“, prisjeća se Eno, kako ga uglavnom svi u Gradišci i oslovljavaju.
„Kad je dobar štimung, prva pjesma koju zasviram i zapjevam je ona od Halida Muslimovića „Mene su učile godine“, a onda se pjesme nižu u nizu baš kao i dobro vino niz grlo. Za tolike godine sviranja sam naučio procijeniti čovjeka koja pjesma mu najviše prija uhu. Pogotovo ženama, njih sam redovno dizao da poigraju žene su neumorne, da nije njih na zabavama ni mi muzičari ne bismo imali motiva da sviramo“, iskren je Fišeković.
Eno svakoga jutra, i to prije izlaska sunca hod obalom Save. Priznaje da ga brzo hodanje održava vitalnim, da ujutro rano misli samo o lijepim i dobrim stvarima i takav mu i dan bude.
Svako jutro brzim hodom pređem od osam do deset kilometara. To znači da mjesečno pređem toliko kilometara da mogu dva puta otići do Banja Luke i vratiti se, ili jednom do Zagreba. Penzioner sam, petu godinu. Primam tri penzije. U VP „Sava“ sam radio na brodu 30 godina, dvije i po godine sam radio u Staroj Gradišci, a tri i po godine u Njemačkoj“, nabraja Eno gdje je utrošio godine.
A kada ne šeta vozi električni motocikl, ponekad za dušu sjedne na veći motor, a na svirke odlazi uglancanim „mercedesom“. Priznaje da su „mercedes“ , harmonika „guerini“ i vječiti osmijeh dobitna kombinacija. I za njega i za ljubitelje pjesme kojima svira i pjeva. Učile su ga godine da šrašta i da voli, baš kao u omiljenoj pjesmi koju je danas tačno u podne odsvirao na kraju razgovora.
Izvor: https://aloonline.ba/ Prenosi: Dijana Macura Autor: Boško Grgić