Nenad Đorđić je jedini kovač u Gradišci, koji kuje na tradicionalni način
U porodici su mu mahom ili vojnici ili kuvari, a on se odlučio da izuči kovačke vještine. Nenad Đorđić iz Gradiške ima 26 godina, i što je važno za dobrog kovača, ima razvijene mišiće, smisao za izradu predmeta od željeza i neophodno strpljenje.Spazili su ga i organizatoru Rimskog festivala AVEnture Gradiška i pozvali na smotru, jer bez kovača ni legionari, a ni gladijatori ni carevi ne bi mogli biti ono što su bili.
„Imam sav kovački pribor, koji je identičan onom iz doba Rimljana, naokovanj, čekiće, ručno izrađena kliješta, jedino mi je kovačka vatra osavremenjena. Iskombinovao sam mali elektromotor sa ventilatorom koji začas raspiri vatru i usija željezo za kovanje“, priča Đorđić.
Nenad u svojoj zbirci iskovanih predmeta ima kolekciju raznih sjekira. Svoju vještinu iskazao je kovanjem ukrasne alke, koja može poslužiti kao detalj na konjskoj opremi, kapiji ili nekom predmetu.
„Mnogo vježbam, učim, stičem rutinu. Iskovao sam sjekire, uskoro ću se odvažiti da iskujem dobar nož, a onda ću krenuti da kujem mačeve i viteške oklope. Ovo mi je za sada hobi, ali iskreno se nadam da će mi jednoga dana postati i stalni posao“ samouvjeren je Nenad Đorđić koji trenutno radi u sektoru prodaje u jednoj firmi koja se bavi izradom konstrulcija upravo od čelika.
Ovaj mladi umjetnik sa čekićem u svojoj zbirci alata nema bušilice ni brusilice. Sve radi ručno, turpijama, čekićem, klinovima za probijanje rupa, a ovladao je tehnikom okaljivanja i postizanja željene tvrdoće predmeta koji izrađuje.
Nenad Đorđić je jedini kovač u Gradišci, koji kuje na tradicionalni način, za sada iz hobija, a kasnije ko zna. Možda i iskuje ključ koji će mu otključati bravu neke životne kapije.