Saša Jović, učini prodavač iz Banja Luke, obreo se danas u centru Gradiške.
Kako reče, donio je leteće balone da obraduje ovdašnje mališane. Saša je godinama prikovan za invalidska kolica, na koja se u potpunosti navikao. Ispratio je pogledima i litiju i priznaje da mu je taj prizor bio praznik za oči i dušu.

„Prelijepa je litija, nisam znao da je danas slava Gradiške. Pa neka joj je srećna slava. Došao sam iz Banja Luke, inače sam Teslićanin. Ulična prodaja je ono čime se nerijetko bavim, družim se sa ljudima, ponajviše sa djecom i brzo me prođe dan“, kaže Saša.
Ispričao je da je nakon operacije kičme ostao nepokretan, od tada je u invalidskim kolicima. Brzo se adaptirao na „novi život“.

„Nisam se ni pokolobeao niti klonuo duhom. Pet godina sam pokušavao da prohodam, nisam uspio. Oženio sam se, moja supruga je iz Kočićeva, sela na putu od Nove Topole ka Srpcu. To znači da sam gradiški i lijevčanski zet. I moja supruga Bojana je osoba sa invaliditetom. Dobili smo prirodnim putem zdravu i prelijepu kćerkicu. Sada je već sedmogodišnjakinja i pohađa drugi osnovne. Zadovoljan sam, smatram da sam uspio u životu“, sa ponosom priča Saša Jović.

Saša je po zanimanju konobar, ranije je radio i kao prodavač boja i lakova. Na pominjanje portala „Aloonline“, rekao je da ga prati i da je nedavno ugodno iznenađen, vidjevši fotografiju ispred hrama na kojoj je i on. Tvrdi da je radostan kad njegovi baloni obraduju mališane. Sreća je baš kao balon i to leteći.