GRADIŠKA – Romani “Učo iz Borove Ravni” i “Istraga” Stojana I. Delića predstavljeni su u Gradišci.
To je na simboličan način, kazali su govornici na ovoj nesvakidašnjoj promociji, njegov povratak kući.
Stojan Delić, rođen 1931. godine, nakon Drugog svjetskog rata sa porodicom je doselio u Lijevče polje, u selo Dubrave kod Gradiške. U gradu na Savi završio je Nižu realnu gimnaziju i ovaj grad zavolio, prihvatio kao novi zavičaj.
Uvijek se vraćao novom zavičaju
Uvijek mu se vraćao, odlučan da u svim ulogama pomogne izgradnju i napredak ove sredine.
Poslije završetka Učiteljske škole u Sarajevu narodni učitelj Stojan Delić dekretom je raspoređen u selo Borova Ravan kod Bugojna, potom Jablanicu i Lamince kod Gradiške.
U svakom od ovih sela ostavio je dubok trag u obrazovanju. Bio je takođe učitelj i direktor više škola u gradiškom kraju, referent za školstvo, direktor Centra za osnovno obrazovanje i vaspitanje, direktor Grafičkog preduzeća “Nova štampa” i službenik gradiške Opštinske uprave.
Pisac i narodni učitelj porijeklom iz Lušci Palanke kod Sanskog Mosta umro je u Gradišci prije više od tri decenije, a romane, dio njegove ostavštine, pothumno su objavili Stojanov zet Zoran i kćerka Vera Krstić iz Beograda.
Objavljena su dva, od ukupno pet romana pronađenih u Delićevoj literarnoj ostavštini.
Stara pisaća mašina
Njegovi rukopisi najvećim dijelom pisani su starom pisaćom mašinom bez proreda, izblijedjelih slova.
Posljednji roman “Korak ispred smrti” pisan je rukom, u bolničkom krevetu.
Uz posredovanje Slavka Manojlovića i uz pomoć Gradske uprave te više javnih ustanova, u Gradišci je priređena prva promocija Delićevih romana “Učo iz Borove Ravni” i “Istraga”, objavljenih prije tri godine. Do sada su čitani samo u porodičnom krugu.
“Na prijedlog dugogodišnjeg prijatelja i kolege, doktora Slavka Manojlovića iz Gradiške, moja supruga Vera i ja odlučili smo da javno progovorimo o Stojanu, njegovom životu i njegovim romanima. Oživjeli smo uspomenu na Stojana Delića”, kazao je Zoran Terzić, u dvorani Kulturnog centra.
Smrt u 59. godini preduhitrila je Stojana u namjeri da objavi svoje romane. Njegovu želju ispunili su kćerka i zet, a njegovi bivši sugrađani, kolege i poznanici oživjeli su sjećanje na narodnog učitelja.
Govorili su o njemu sa velikim poštovanjem.
“Stojan je u najplemenitijem smislu bio narodni učitelj. On je opismenio mnoge generacije jer je poslije Drugog svjetskog rata u BiH većina stanovništva bila nepismena. Kod mladih, kod svojih učenika, razvijao je radne navike i ljubav prema sredini u kojoj žive, prema svojoj domovini. Bio je vrstan pedagog, metodičar i praktičar”, kazao nam je, nakon promocije Delićevih romana, njegov dugogodišnji kolega i prijatelj Jovo Obradović.
U romanima i pripovijetkama u rukopisu, zapisao je Vitomir Lukić, takođe učitelj, Stojan je “riječima izvajao lik Grmečlije, patriote i borca, robusnog, a sjetnog, zaštitnika obespravljenih, ugroženih i poniženih”.
Snažna emocija
U Gradišci na promociji romana među srodnicima i potomcima Stojana Delića promocija je pobudila snažnu emociju i oživjela sjećanje na njega, kazao je Zoran Terzić.
Profesorica Radana Stanišljević, govoreći o romanu “Učo iz Borove Ravni”, naglasila je da je to “svjedočanstvo teškog vremena, poratnih iskušenja, formiranja novih društvenih regulativa, vjerodostojan opis neimaštine, gladi, nepismenosti, ali i njegove borbe, povjerenja, entuzijazma i odlučnosti da se to mijenja”.
Roman “Istraga” napisan kasnije (1984. godine) slika je novog, drugačijeg vremena, druge sredine i druge uloge koju je pisac imao. To je period ekonomskog razvoja koji postavlja nove društvene norme i formira drugačije odnose među ljudima, nameće teme drugačije od opisanih u romanu “Učo iz Borove Ravni”.
Suština romana “Istraga”, kako je to zaključio Zoran Terzić, sažeta je u jednoj poruci: “Ako čovjek padne pruži mu ruku jer se nikad ne zna može li sam ustati”.