Tri puta sedmično Mirko Stajčić, povrtlar iz lijevčanskog sela Gornji Karajzovci prodaje na pijacama povrće koje je sam proizveo.
Ponedjeljkom je u Srpcu, a četvrtkom i nedjeljom u Gradišci.
Njegovo mjesto je na uglu pijace, vješto odabrano, kuda prolaze mnogi građani.
Mirko živi sam, ima osamdeset i dvije godine i uvijek je tačan i uredan. Njegovo povrće nije u izobilju, ali je kako kaže sigurno domaće.
Pored njega se uvijek okupljaju ljudi, spremni na priču i razgovor. Ističe da nije zadovoljan stanjem na gradiškoj zelenoj pijaci.
„Ljudi su zabrinuti, kupuju malo, na komad ili kilogram. Svjestan sam da su teška vremena, ali ovakvo stanje traje godinama. A, u Srpcu je druga priča. Tamo su ljudi galantni, ne pitaju za cijenu, kao što je to ovdje u Gradišci slučaj. Kupuju više i često me počaste pićem, a i ja njih. Na tom kraju je sasvim drugačiji mentalitet, iako se graniči sa Gradiškom“, konstatuje Stajčić.
Ovaj iskusni povrtlar i prodavac vlastitih proizvoda kaže da će mu zimi, kada ponestane povrća za pijacu, nedostajati pijačna atmosfera. Pogotovo razgovori sa kupcima, koji su posebno zanimljivi.
„Mogao bih napisati knjigu o razgovorima i temama sa mojim kupcima i prijateljima, a posebno sa ženama“, kaže uvijek nasmijani Mirko Stajčić, možda i najstariji prodavač na gradiškoj i srbačkoj pijaci.