Rodom iz Jošavke kod Čelinca, došao iz Mlake, nekada živopisnog sela sa lijeve obale Save, danas je nastanjen u Gradišci. Anđelko Jevđenić, u široj regiji važi za poznatog majstora za automobile, za čovjeka koji cijeli život uči, pa i u kasnim šezdesetim godinama života. Na zidu na sve strane diplome, uvjerenja, certifikati i priznanja, a u podrumu još jedna puna kartonska kutija. Po tome je rekorder među kolegama.
„Bez muke nema nauke, ali sa naukom nema toliko muke. Čitav život se školujem, pa evo i sada. Tehnika stalno ide naprijed, usavršava se, a onda se i majstori moraju usavršavati. Kada sam počeo raditi vozili su se „tristaći“, „bube“, „fiće“,„stojadini“, ni jedno auto nije imalo ni malo elektronike. Ovo je vrijeme senzora, kompjutera, čipova, dijagnostike, i ako ne pratim trendove, mogu samo majstorima čistiti radionicu i slagati alat“, iskren je Jevđenić.
Anđelko je apsolvirao dosta naučnih dostignuća, iz oblasti elektronike, ubrizgavanja, sagorijevanja, hidraulike, automatike… Kaže da je ponosan na svoje učenike, koji su kod njega dolazili na praksu.
„Ko god je kod mene dolazio na praksu postao je dobar majstor i registrovao je mehaničarsku radionicu. Veoma sam ponosan na njih. Učio sam ih i majstorluk, ali i da budu dobri ljudi, da poštuju druge, da vole da se našale i da budu uvijek dobrog raspoloženja. Ostali smo u kontaktu i danas“, kazuje majstor Anđelko.
U posljednje vrijeme Anđelko Jevđenić sve češće ide na poklonička putovanja, redovan je na liturgijama u crkvi, posvetio se vjeri. Kaže da ga je vrijeme preobrazilo.
„Dugo sam bio bez vjere. Kad sam napustio svoju Mlaku shvatio sam da nisam imao vjere, da nisam vjerovao u Boga i da moram otvoriti novo poglavlje u životu. Čitanje, odlazak na liturgije, u nekoliko navrata posjeta svetinjama u Grčkoj, Srbiji i Crnoj Gori su me preobrazili. Kasno sam shvatio da bez adekvatne škole , usavršavanja i istinske vjere nema napretka. To stalno govorim svojim mladim kolegama“, rekao je na kraju razgovora držeči jedan broj svojih diploma majstor Anđelko Jevđenić.
Na pitanje do kad će raditi, rekao je dok je živ i da bi volio skončati u svojoj radionici. Uskoro će na seminar o upravljanju radionicama, a ispričao je anegdotu kako je jednom prilikom napustio svečanu trpezu zbog važnog seminara o novim automobilskim tehnologijama. Tada ga kolege nisu shvatile, ali za par dana jesu, kada je za razliku od njih ovladao novim saznanjima.