Mirsad Hadžialić, novinar u penziji, promijenio je do sada više adresa.
U Gradišci je imao dvije, na Obradovcu i na Senjaku. Kada bi kafane bile adrese, naredao bi barem deset lokacija – od Kruškika do Bok Jankovca i Brestovčine na jug.
Njegova ljepša polovina je Rasema, nekada najpoznatija trgovkinja voćem i povrćem u Gradišci. Mnogi i danas kažu nema piljarke što je bila Rasema.
„Trideset i tri godina sam u braku sa Mirsadom. Upoznali smo se u Danskoj, živjeli smo trideset godina na lokaciji Danska – Gradiška. A sada smo u Sarajevu i u Gradišci. Mobilni smo i ima nas svagdje. Danas sam obišla zelenu pijacu i obišla moje drage prijatelje, sa kojima sam nekad radila. Došla sam zbog njih“, priča Rasema, koja je već tri godine zagazila u devetu deceniju života.
Mirsad je posebna priča. Bio je nekada kafanski čovjek, tu smo se i upoznali. Novinarstvo nam je bila zajednička linija. Bio je dugo novinar i kako kaže okanio se tog posla. Putovanje mu je već postalo teret. Pohvalio se posljednjom napisanom pričom.
„Napisao sam je sa Josipom Pejakovićem, u Visokom, gore kod piramida. To je bila moja posljednja priča. On umrije, ja ostah, dokle, niko ne zna“, priča šaljivim tonom Mirsad Hadžialić.
Mirsine adrese veoma su zanimljive, gotovo nevjerovatne.
„Rodio sam se u Goraždu, u Foči sam završio osnovnu i srednju školu, a u Sarajevu fakultet. Radio sam u Mostaru, „udao“ se u Gradišku, živio u Danskoj, a sada sam na relaciji Sarajevo – Gradiška. Za Gradišku me vežu najljepše uspomene, ovdje imam mnogo dragih prijatelja, najviše sam volio kafane“, sa sjetom priča Mirsad Hadžialić.
Mirsad je nekad bio veliki ljubitelj piva, a sada je, priznaje, promijenio manire. Sa piva je prešao na vino. Jednom ili dva puta mjesečno „skokne“ do Mostara, obiđe svoje bivše radne kolege i „natanka vina“ u posude za pola mjeseca. Sjećam se našeg upoznavanja prije dvadesetak godina. Pozvao me je da ga odvezem autom da kupi piva, kako reče za kuću. I natovarismo u „forda“ čitavih 18 gajbi raznovrsnog piva.
Sada se drži one latinske „in vino veritas“. Istina živa!