Već šesnaestu zimu Zoran Đorđić trguje kalendarima ispred gradske pošte u Gradišci. Ne smetaju mu ni kiša, ni snijeg, ni niske temperature.
Tek je počeo sa prodajom, još nije upotpunio asortiman, ali jeste početne zaključke.
„Ljudi ove godine najviše pitaju za Putina, ali i za obnažene ljepotice. Imam i prirodu, kalendare za lovce i ribolovce, Novaka Đokovića, razglednice Gradiške ali i manastire i ostale motive. Ovaj posao je interesantan, nije u pitanju samo prodaja već i susret sa mnogim ljudima. Tek je početak, kako decembar bude odmicao, tako će i kalendari bolje ići“, tvrdi Đorđić.
Zoran je osoba sa invaliditetom, ali veoma je vrijedan i pouzdan. Radi u dvije smjene, jednu na pravom radnom mjestu, i drugu na ulici.
Kaže da prodaje kalendare sa ruskim i pravoslavnim motivima, a radi duplo, kao da je u Njemačkoj.
„Znaju me ljudi, poznajem i ja njih. Mnogo informacija ovdje saznam, ko je umro, ko se oženio, koja se žena razvela, ili ko je odselio. Ranije sam više radio na ulici, pogotovo za humanitarna udruženja, posljednjih godina samo oko kalendara. I danas ljudima koji dolaze izdaleka pokazujem gdje je zgrada suda, gdje je policija ili uprava grada. Radim kao da sam gradski ili turistički vodič, jednima pozovem taksi, druge usmjerim ka laboratoriji ili bolnici, i sve to drage volje, zbog empatije prema ljudima“, rekao je za AloOnline.ba Zoran Đorđić.
Na pitanje koji kalendar preporučuje novinarima odgovorio je, sve osim ovih golišavih, radi dobre koncentracije i objektivnog pisanja. Možda je i u pravu.