Kažu ljudi da Enesa Fišekovića iz Gradiške niko nije vidio, a da nije nasmijan. A često je i raspjevan. Novu godinu dočekao je sa prijateljima u Kozarskoj Dubici. Svirao je i pjevao cijelu noć. Vjeruje da je ostavio dobar utisak.
„Čim me ljudi zovu svake godine to je znak da im još nisam dosadio. Pjevali smo i veselili se čitavu noć. Poslužila me i harmonika, i prsti, a i grlo. Znam mnogo pjesama. Smio bih se opkladiti da mogu 24 sata svirati da ne ponovim ni jednu pjesmu. Moj repertoar je zaista širok, od narodnih pjesama, sevdalinki, do Šabanovih, Kulišovih, Marinkovih ili hitova Harisa Džinovića i Miroslava Ilića. Dobra muzika ne poznaje granice“, kaže Fišeković.
Samo je malo odspavao i odmorio, a onda harmoniku razvukao na savskom keju. Novu godinu dočekao je na Uni, a nastavio na Savi.
„Sava je moj život, moj svijet, moje more, a Gradiška je za mene sve, moja država, adresa, moja ljubav. Rođen sam deset metara od Save i tu živim evo sedamdeset godina. Da mi sad daju ne znam kakvu vilu u Americi, samo bih odmahnuo i rukom i glavom“, kazao je Eno, kako ga prijatelji nadaleko i naširoko oslovljavaju.
Enes često čamcem zaplovi uzvodno i nizvodno, nedavno je dočekao hrast koji je plutao vodom, isjekao ga i spremio za peć. Još za života svoje majke pored Save, ispod keja zasadio je orah.
„Nema ljepšeg ugođaja nego sjediti u hladovini pored Save. Prošao sam cijelu Evropu, ali ovdje je najljepše, ovdje dišem punim plućima. Svakodnevno pored Save pješačim desetak kilometara i zato na plećima kao od šale nosim sedam decenija. Žene mi ne vjeruju i traže da im pokažem ličnu kartu. Mene Sava održava u životu“, rekao je za Aloonline.ba Enes Fišeković, zasvirao i zapjevao stari dobri hit Duška Kuliša „Bez tebe je gorko vino“.