Običaj spremanja pečenice datira iz davnih vremena. Prema narodnom vjerovanju, za Božić se obavezno sprema nešto od jake hrane kako bi porodica tokom cijele godine bila snažna i zdrava.
U hrišćanskom kontekstu, pečenica se smatra vrstom zahvalnosti Bogu za sva dobra.
Pečenica se nikada ne kolje na sam Božić, već na Tucindan, 5. januara. Praznik je naziv dobio po tome što se nekada životinja “tukla” (omamljivala) prije klanja. Prema narodnom vjerovanju ritualno klanje na Tucindan je jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i potiče iz vremena prije hrišćanstva, a pominje se i u Starom zavjetu. Za božićnu pečenicu bira se bijelo prase, bez biljega i tjelesnih nedostatka. Vjeruje se da pečenica koja se sprema za Božić donosi sreću i blagostanje ukućanima.
Priprema pečenice je poseban društveni događaj, uglavnom rezervisan za muškarce.
Pečenica se natakne na ražanj i peče na otvorenoj vatri (žaru od hrastovog drveta ili bukve). Miris dima i pečenja na Badnji dan simbolizuje bogatstvo doma. Pečenje pečenice je više od kuvanja – to je vrijeme za razgovor. U selima i manjim gradovima, komšije često zajedno pale vatru i okreću ražnjeve, nazdravljajući jedni drugima rakijom i čestitajući praznik koji dolazi. To je trenutak kada se zaboravljaju stare svađe i učvršćuje zajedništvo.
Izvor: RTVG