GRADIŠKA – Burna je i duga istorija Kočićeva, sela plodnih njiva i vrijednih domaćina u ravnom Lijevču.
Ovo naselje, sa približno 500 stanovnika, prethodno se zvalo Junuzovci, po begu Junuzu, koji je u doba Turske ovdje imao posjede. Nakon Prvog svjetskog rata selu je naziv promijenjen u Kočićevo, po književniku i narodnom tribunu Petru Kočiću.

Kada je na vlast došla NDH, 14. januara 1941. godine, Kočićevu je naredbom vraćen stari naziv Junuzovci.
To je potrajalo do 1950. godine, kada su nove vlasti Federativne Narodne Republike Jugoslavije odlučile da Junuzovce ponovo preimenuju u Kočićevo, po želji mještana ovog lijevčanskog sela.
Katolički svećenik, franjevac fra Tomo Ivković, u kanonskim pohodima 1626 – 1630. godine spominje u svojim zapisima selo Junuzovce. Pohodeći banjalučke župe naveo je čak i podatak o “trideset kuća, od toga četiri katoličke, sa ukupno 362 stanovnika”.
Tadašnji Junuzovci spominju se kao posebno selo i u zapisima iz 1737. godine.
Arheološka istraživanja
Arheološkim istraživanjima nakon 2000. godine, došlo se do spoznaje o neuporedivo starijem periodu u kojem je ovo područje bilo naseljeno i gdje se odvijao veoma intenzivan život.
Pronađeno je naselje poluukopanih zemunica i nadzemnih kuća, koje se razvilo na meandrima Vrbasa.
Utvrđeno je da naselje pripada periodu mlađeg neolita.

Pronađen je skelet ženske osobe, čija je starost oko 8.000 godina, utvrđena na osnovu C14 analize koštanog uzorka.
To predstavlja najstariji ljudski skelet u Bosni i Hercegovini. Na lokalitetu su pronađene alatke od kremena, noževi, strelice, strugači, sjekire, fragmenti posuda od keramike kao dio kuhinjskog i posuđa za skladištenje i kuvanje te nekoliko žrvnjeva. Đuro Stijaković iz Kočićeva, na svojoj njivi, pored starog panja, pronašao je bakarni prsten i još mnogo drugih predmeta koji su pripadali periodu od prije nekoliko hiljada godina.

Lokalitet je istraživan kroz projekat “Eurofarm”, a u njemu su učestvovali stručnjaci sa USL-a, Kembridža, Muzeja Republike Srpske, Republičkog zavoda za kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe Republike Srpske, muzeja u Gradišci, Doboju i Prijedoru.
Stara škola
Sadašnji stanovnici ponose se starom školom, izgrađenom prije 90 godina. Prangije koje su pucnjima, 7. juna 1935. godine, naveče, najavile otvaranje škole narednog dana, uz mnoštvo naroda i činovnika Kraljevine Jugoslavije, opisane su u arhivskim dokumentima i starim knjigama, kao najznačajniji događaj u Kočićevu, u prethodnom vijeku. Nekada je nastava u ovoj školi, pored regionalnog puta Nova Topola – Srbac, organizovana u dvije smjene, a sada je broj učenika sveden na desetak.

Narodni običaji
Stanovnici Kočićeva su vjerni čuvari svoje istorije, tradicije i narodnih običaja.
Žene organizuju radionice narodnih rukotvorina, u svečanim prilikama pripremaju starinska jela, organizuju folklorne, muzičke i pjevačke programe, a u selu je aktivna sekcija Centralnog KUD-a “Lepa Radić”. Mještanka Željka Despotović podsjeća da je ovdje posebno svečano u dane velikih pravoslavnih praznika, jer tada djecu i omladinu uče svojim običajima, trudeći se da ih nove generacije ne zaborave.
