Kažu da nema onoga u Gradišci i šire ko je vidio bez osmijeha Milu i Srebrenku Petrović, supružnike iz Vrbaške.
Stanuju u blizini „petnaestog kilometra“, poznate lokacije u istoriji Gradiške, odakle se odvajaju putevi prema Kozarskoj Dubici, Gornjim Podgradcima, Turjaku, Novoj Topoli i Gradišci, Petrovići uvijek nasmijani stižu na vrijeme i svugdje.
Mile je radni vijek proveo kao vrhunski ugostitelj i predavač praktične nastave konobarima i kuvarima, a Srebrenka je radila u računovodstvu nekadašnjih „Plantaža“.
„Moji radni počeci vezani su za čuveni Hotel „Jugoslavija“, koga na žalost više nema. Ugostiteljstvo je za mene uzvišeno, jer jedan konobar ili kuvar je reprezent svoga mjesta, običaja, kuhinje, preduzeća, proizvodnje… Prve informacije gosti sa strane oduvijek su spoznavali baš od konobara. Kroz pristup jednog konobara vidi se kakva je kultura grada i njegovih građana“, priča Mile, koji je dvadeset godina teoriju i znanje prenosio učenicima Ugostiteljske škole u Gradišci.
Srebrenka je Banaćanka, ona ima zlatne ruke. Pravi sve što oči vide i mašta zamisli.
„Bavim se rukotvorinama, dekupažom, radim na drvetu, na staklu, preokupacija mi je i epoksi smola. Ovaj šah je mojih ruku djelo, kao i ova drvena ploča. Družim se sa ženama, radimo na radionicama, a radim i samostalno. Izlažem na sajmovima, putujem sa ženama, učestvujemo i na humanitarnim akcijama“, navela je Srebrenka, koja je u Vrbašku zbog Milinog osmjeha i ljubavi došla iz srednjeg Banata, iz Žitišta kod Zrenjanina.
Mile odlično pjeva i to u grupi „Sokolovi Potkozarja“, aktivan je u udruženju „Potkozarje kroz vrijeme“, odlično i recituje, nedavno je na sceni zaradio aplauze čitajući satiru svog zemljaka Velje Pavića.
Prepun je anegdota, priča da za vrijeme ratnih dešavanja supruzi nije mogao tepati, ali zato sada može, kaže da je zove Srebrenica. Koliko su zlatni Petrovići, Srebrenka i Mile aktivni, govori i podatak da spremaju program za penzionere. Mile piše scenario, a Srebrenka pravi ručne radove, kojima će načiniti scenografiju. Među radovima će biti i njeno velemajstorsko djelo, platno veženo raznovrsnim i raznobojnim kamenčićima.
Petrovići su omiljeni i u porodici, ali i u Vrbaškoj i svome gradu Gradišci.
Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please support us by disabling your Ad Blocker.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu stranicu, pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.
Stanuju u blizini „petnaestog kilometra“, poznate lokacije u istoriji Gradiške, odakle se odvajaju putevi prema Kozarskoj Dubici, Gornjim Podgradcima, Turjaku, Novoj Topoli i Gradišci, Petrovići uvijek nasmijani stižu na vrijeme i svugdje.
Mile je radni vijek proveo kao vrhunski ugostitelj i predavač praktične nastave konobarima i kuvarima, a Srebrenka je radila u računovodstvu nekadašnjih „Plantaža“.
„Moji radni počeci vezani su za čuveni Hotel „Jugoslavija“, koga na žalost više nema. Ugostiteljstvo je za mene uzvišeno, jer jedan konobar ili kuvar je reprezent svoga mjesta, običaja, kuhinje, preduzeća, proizvodnje… Prve informacije gosti sa strane oduvijek su spoznavali baš od konobara. Kroz pristup jednog konobara vidi se kakva je kultura grada i njegovih građana“, priča Mile, koji je dvadeset godina teoriju i znanje prenosio učenicima Ugostiteljske škole u Gradišci.
Srebrenka je Banaćanka, ona ima zlatne ruke. Pravi sve što oči vide i mašta zamisli.
„Bavim se rukotvorinama, dekupažom, radim na drvetu, na staklu, preokupacija mi je i epoksi smola. Ovaj šah je mojih ruku djelo, kao i ova drvena ploča. Družim se sa ženama, radimo na radionicama, a radim i samostalno. Izlažem na sajmovima, putujem sa ženama, učestvujemo i na humanitarnim akcijama“, navela je Srebrenka, koja je u Vrbašku zbog Milinog osmjeha i ljubavi došla iz srednjeg Banata, iz Žitišta kod Zrenjanina.
Mile odlično pjeva i to u grupi „Sokolovi Potkozarja“, aktivan je u udruženju „Potkozarje kroz vrijeme“, odlično i recituje, nedavno je na sceni zaradio aplauze čitajući satiru svog zemljaka Velje Pavića.
Prepun je anegdota, priča da za vrijeme ratnih dešavanja supruzi nije mogao tepati, ali zato sada može, kaže da je zove Srebrenica. Koliko su zlatni Petrovići, Srebrenka i Mile aktivni, govori i podatak da spremaju program za penzionere. Mile piše scenario, a Srebrenka pravi ručne radove, kojima će načiniti scenografiju. Među radovima će biti i njeno velemajstorsko djelo, platno veženo raznovrsnim i raznobojnim kamenčićima.
Petrovići su omiljeni i u porodici, ali i u Vrbaškoj i svome gradu Gradišci.
Izvor: https://aloonline.ba/ Autor: Boško Grgić