GRADIŠKA – Za sedamdesetogodišnjeg Jovicu Jocu Lajića iz Vrbaške, mjesta kod Gradiške poznatog po blizancima, najveća sreća je njegovih 16 unučadi, devet muških i sedam ženskih.
Fakti
- Jovica Lajić iz Vrbaške ima čak 16 unučadi
- Porodica živi u Austriji, ali redovno dolazi u rodni kraj
- Unuci govore srpski jezik i njeguju porodičnu tradiciju
- Najmlađi unuk Uroš ima samo četiri mjeseca
Svi žive u Austriji, gdje je Joco, vozač u penziji, došao prije 45 godina. Tu je, iz dva braka stekao tri sina i dvije kćerke.
“Sinovi su se oženili, kćerke udale. Svako od njih je pronašao svoje životne saputnike i formirao porodice. Djeca su moja radost, jer nastavljaju porodičnu lozu, svjesni odakle potiču”, pohvalio nam se Jovica, vjerni čuvar tradicije i običaja rodnog kraja, koje prenosi na unučad.
Svi znaju srpski jezik
“Svi znaju srpski jezik, a ja i moja supruga Radmila, koja je takođe iz Vrbaške, često pričamo o našem zavičaju, o Gradišci, Kozari, rijekama i ljepotama, kojih se nismo odrekli. Naprotiv. Mjesečno, u prosjeku dva puta dolazimo u Vrbašku, gdje imamo kuću, rodbinu i prijatelje. Tu žive naše uspomene”, kaže Lajić okružen brojnim potomcima.
Svake godine po jedno unuče
Jovica poznat po nadimku Joco, navodi njihova imena i godine, Meri (24) David (22) Neven (22) Nemanja (18), Gvozden (16), Milica (15), Stefan (13), Jana (12) Marija (11), Kiril (7), Leoni (6), Sara, Sofija i Danilo (4), Miloš (3), i Uroš (četiri mjeseca).
“Svake godine, uz rjeđe izuzetke, rađalo se po jedno unuče. U 2022. godini, rođeno je troje. Najmlađe je uvijek u centru pažnje. Sada je to četvoromjesečni Uroš, kojeg svi mazimo i čuvamo. Ima li veće sreće od toga”, pita Joco i sam odgovara;
“Nema. To je osjećaj koji se ne može objasniti”.
Rijetko je u prilici da sve njih, istovremeno okupi na jednom mjestu. Nedavno ih je, na rođendanskom slavlju najmlađeg sina Jove, bilo dvanaestoro.
“Svi žive u Austriji, u Beču i okolini… Svi su državljani Austrije. Volio bih da su moja unučad državljani BiH, da su njihovi lični dokumenti sa pečatom Gradiške, moga rodnog kraja, ali sudbina je tako odredila”, priča Lajić, ponosan na brojne potomke.
Krštenje u manastiru Karanovac
Petorica Jocinih unuka krštena su u manastiru Karanovac, u Potkozarju. To je važan događaj za cijelu porodicu.
“Među prvima, u ovoj bogomolji koja je u izgradnji, kršteni su moji unuci Neven, Nemanja, Gvozden, Kiril i Uroš. To je bila njihova želja, kao i njihovih roditelja a posebno moja i moje supruge”, pohvalio nam se ovaj Vrbaščanin, držeći u naručju najmlađeg unuka Uroša.
Kupiće im konja
“Unučadi me uvijek nešto zapitkuju, predlažu, pričaju o svemu… Nedavno su predložili da kupim malog konja, što ću svakako učiniti. Kakvo bi to bilo djetinjstvo bez neke životinje. Ih, koliko sam ja imao pilića, pačića, štenadi, jaganjaca i drugih životinja, kada sam bio dijete. Sada unučadima o tome pričam i oni uživaju dok me slušaju”, pripovijeda Jovica Jovo Lajić, koji je u mladosti otišao u inostranstvo i započeo novi život. Rodno mjesto, nije zaboravio.