GRADIŠKA – Policijsku uniformu Miroslav Panić prije devet godina zamijenio je mehaničarskom.
Šta sve popravlja majstor Miroslav Panić
- kosilice
- trimere
- motorke
- kultivatore
- stare motore i pogonske mehanizme
- karburatore, pumpe, sajle i noževe
Rođen je 1970. godine u Fajtovcima, kod Sanskog Mosta. Mehaničarski zanat izučio je 1986. godine, a poslije toga otišao u policijsku školu.
U plavoj uniformi proveo je 37 godina. Kratko je radio u rodnom kraju, a onda, u izbjegličkoj koloni, 1995. godine, stigao u Gradišku.
“To je moj prvi dolazak ovdje, nikada prije nisam bio u Gradišci niti sam koga ovdje poznavao. Životna sudbina dovela me tu. Došao i ostao. Prodao sam imanje u Fajtovcima. I kada me neko pita odakle sam, moj odgovor je da sam iz Gradiške.”
Poslije nekoliko poratnih godina u Orahovi, Miroslav i njegova supruga Bosa kupili su plac u Vrbaškoj. Tu su izgradili kuću, upoznali komšije, uklopili se u novu sredinu. Žive sami. Njihov sin je u Austriji, a kćerka je udata u obližnjoj Gašnici.
“Najviše nas obraduje kada nam dođu unučići. Imamo ih petoro. Oni su naša sreća, i bogatstvo. Sada su nam došli snaha Dijana i unuka Nađa, koja ima godinu i po.”
Poznat u svome kraju
Miroslav je u cijelom kraju poznat kao veliki znalac za kosilice, trimere, motorke, kultivatore i slične mašine. O svojoj zanimaciji priča:
“U početku sam popravljao samo svoje kosilice, trimere i motorke… Vidjele su to komšije, pa kažu, da li bi probao popraviti moju kosilicu, dugo ne radi, pa razmišljam da li da je bacim ili pokušam popraviti.
Hajde, donesi da probamo. I popravimo. Za sve, za svaki kvar ima rješenje, samo je potrebno znanje i strpljenje. Tako to ide kod mene, u mojoj improvizovanoj radinici, pola pod krovom, a pola pod nebom”.
Dok utvrđuje kvarove, strpljivo proučavajući svaki motor i pogonski mehanizam, Miroslav kaže:
“To je više moja rekreacija nego neki posao. Policijsku uniformu davno sam spakovao u ormar. Nešto sam, poslije toga, morao raditi. Ne mogu mirovati, a mehanika mi je u krvi. Volim to. Dok supruga Bosa okopava baštu, sređuje kuću, ja pod šupom, u dvorištu, popravljam starudiju”.
“Kada su proizvedene ove kosilice”, pitamo majstora Panića.
“Stare su u prosjeku 40 godina. Ali, ni staro ne treba uvijek olako otpisati. Ove kosilice popravljam, improvizujem i vraćam u pogon. Kose kao nove”, objašnjava naš sagovornik.
“Šta su najčešći kvarovi”, nastavljamo razgovor novim pitanjem.
“Šta nisu, sve… karburatori, pumpe, sistemi za paljenje, noževi, sajle, točkovi… Ali, ja to strpljivo izučavam, sklapam. Kada mi se nešto zakomplikuje, kada šraf ne mogu odvrnuti, ili se zalomi, tada ostavim, idem dalje pa se poslije vratim na isti problem. I riješim. Uvijek”, odgovara Miroslav, strpljiv majstor, posvećen mehanici i kosilicama.
Strpljenje kao rješenje
Kod Miroslava Panića, ništa nije za bacanje, nego za popravku. I kada skine mantil, bluzu i hlače sa mirisom ulja, benzina i nafte, pa ode drugim poslom u grad ili drugdje, razmišlja o kvarovima i načinu kako da ih riješi.
“Važno je biti strpljiv i temeljit. Živim u zaseoku Ljutava, valjda je to po ljudima prijeke naravi ili ljutoj, posnoj zemlji koju je teško orati i obrađivati, ne znam. Jedno je tačno, da je zemlja loša i močvarna, a sve drugo je diskutabilno.”
“Hitlerova” kosilica
Popravio je i kosilicu proizvedenu u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata. Vlasnik je iz susjednog sela.
“On je kosilicu davno kupio u Njemačkoj. Radio je tamo godinama. Kosio je sve dok je moglo. Kada se vratio, dovezao je i kosilicu. To je za mene nepoznat proizvođač. Ja sam je obilježio kao ‘Hitlerova’ kosilica, jer je proizvedena u to vrijeme. Dijelova za nju nije bilo, bar kod nas, ali sam nešto improvizovao i ona opet kosi. Uskoro će joj stoti rođendan. Zamislite samo koliku je površinu pokosila”.
Kada sve dobro proanaliziramo, Vi ste majstor za “Hitlerove” i “Titove” kosilice, zaključujemo.
“Tako bi se moglo reći, na osnovu perioda i država u kojima su proizvedene. Bude i poneka iz sadašnjih država, najviše iz Kine, ali je to rjeđe”, konstatuje Miroslav potvrđujući našu teoriju o njegovom majstorluku.