Lazareva subota, u narodu poznata i kao Vrbica, jedan je od praznika koji zauzima posebno mjesto u pravoslavnoj tradiciji. Obilježava se uvijek osam dana pred Vaskrs, uoči praznika Cvijeti, a vezuje se i za uspomenu na čudo vaskrsenja Lazara, koje je, prema Jevanđelju, učinio Isus Hristos.
Ovaj dan slavio je i blaženopočivši Patrijarh Pavle kao svoju krsnu slavu, a u narodu je ostao upamćen kao praznik radosti, naročito među djecom.
Zašto je Vrbica praznik djece
U pravoslavlju se Vrbica doživljava kao praznik dječije radosti. Prema jevanđelskom predanju, Hristos je, polazeći u Jerusalim, rekao: „Pustite djecu k meni, jer takvih je carstvo nebesko.“Zbog toga se upravo na ovaj dan u hramovima okuplja veliki broj najmlađih, koji svečano obučeni dolaze na bogosluženje, noseći zvončiće oko vrata i grančice vrbe u rukama. Taj prizor postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola praznika.
Lazareva subota obilježava uspomenu na dan kada je Isus Hristos vaskrsao Lazara iz groba. U hrišćanskom učenju taj događaj ima posebno značenje, jer predstavlja pobjedu života nad smrću i najavu vaskrsenja svih vjernika.Vrba, koja se na ovaj praznik unosi u pravoslavne hramove, ima duboku simboliku. Njene grane podsjećaju na palmine grančice kojima je narod pozdravio Hrista prilikom ulaska u Jerusalim. Poslije osvećenja, vjernici ih nose kućama i stavljaju pored ikone i kandila.
Običaji koji se čuvaju u srpskim domovima
Za Lazarevu subotu vezuju se brojni običaji širom Srbije. U mnogim krajevima vjeruje se da u kuću tog dana treba unijeti vrbu i koprivu, jer one simbolično donose zdravlje, napredak i zaštitu domu.
Djeci se oko vrata stavljaju mala zvonca na trobojci, kao znak radosti i pobjede života nad smrću. Osim vrbe i zvončića, važan dio praznika je i svježe cvijeće, koje se bere na Vrbicu i ostavlja preko noći u vodi. Vjeruje se da se ukućani na Cvijeti tom vodom umivaju za zdravlje i blagostanje.Tada se iz vode uzima kamenčić, stavlja na nogu i šutira što dalje, uz riječi koje prizivaju zaštitu od zmija i svakog zla.
Lazarice i stari narodni običaji
Posebno mjesto u narodnoj tradiciji imaju Lazarice — povorke neudatih djevojaka, svečano obučenih i ukrašenih, koje su nekada na ovaj praznik obilazile kuće i pjesmom domaćinima željele sreću, napredak i plodnu godinu.
Običaj je nalagao da Lazar i jedna od Lazarica pred svakom kućom izvedu poseban ples, dok su ostale učesnice pjevale. Domaćini su ih darivali jajima i posnim kolačima, a vjerovalo se da njihov dolazak donosi blagostanje u dom.
Vatre uoči praznika i simbolika okupljanja
U nekim krajevima Srbije veče uoči Lazareve subote obilježava se paljenjem vatri na raskrsnicama ili u dvorištima. Vatre se prave od suvih stabljika kukuruza i granja, a njihova svjetlost simbolično podsjeća na radost Lazarevog vaskrsenja i najavljuje svetlost Hristovog vaskrsenja.Oko tih vatri narod se okupljao, razgovarao i dočekivao praznik zajedno, a mladići su često preskakali plamen kao znak hrabrosti i simboličnog očišćenja od grijeha. Ovaj običaj, osim simbolike, imao je i važnu društvenu ulogu — da ljude poslije zime ponovo okupi i poveže u zajedništvu.
Lazareva subota i Vrbica i danas ostaju među najljepšim praznicima u pravoslavnom kalendaru. To je dan u kojem se spajaju vjera, porodična toplina, dječija radost i bogata narodna tradicija, a običaji koji ga prate svjedoče o dubokoj povezanosti crkvenog i narodnog života.
Izvor: Glas Srpske