GRADIŠKA – Za predstavljanje knjige “Jahači na vilinom konjicu” pjesnik Nebojša Ivaštanin odabrao je malu seosku školu u Novom Selu.
Učenici male škole u Novom Selu
- David Krpić (drugi razred)
- Stefan Puljić (drugi razred)
- Mara Đakić (treći razred)
- Milan Puljić (peti razred)
- Nemanja Pavić (peti razred)
- Jovan Matijević (budući prvak)
Dočekali su ga, zajedno sa učiteljicom Draganom Đurđević, pet učenika i jedan predškolac.
Ova škola utemeljena je prije 140 godina. U dugoj istoriji, dočekala je i ispratila mnoge generacije. Posljednjih godina učenika je sasvim malo. Sve više je praznih, a sve manje popunjenih klupa.
“Svaku klupu bez učenika iznijeli smo iz učionice. Još jedna učionica, nekada tijesna za sve učenike iz ovog kraja, sasvim prazna, a u drugoj, koju koristimo, nalaze se tri klupe sa šest stolica plus katedra i stolica za učiteljicu”, ispričali su nam u ovom selu, pored Save, desetak kilometara nizvodno od Gradiške.
Učiteljica Dragana i njeni učenici Mara, David, Stefan, Nemanja, Milan i Jovan, koji se priprema da od naredne školske godine zvanično pođe u školu, pjesnika su dočekali aplauzom, velikom znatiželjom, radoznalim pogledima i pitanjima, a na kraju, kada su od njega na poklon dobili knjige sa potpisom i posvetom, počastili su ga kolačima.
“Drago mi je zbog prilike da svoju poeziju čitam učenicima, kao najboljim sudijama za moje stihove i rime. Oni, kao prvi i najvažniji čitaoci, umiju procijeniti njenu vrijednost. Na kraju sam zaključio da sam ovaj ispit položio i zbog toga sam srećan”, kazao je Nebojša Ivaštanin.
On je takođe rekao da je poezija savršeni način upotrebe jezika te da je, i na ovaj način, treba učiniti dostupnijom malim seoskim školama. Pozvao se i na riječi Ive Andrića da su “male i uboge sredine pozornice za čuda i velike stvari”.
Đačke maštarije
U Novom Selu je, ispričali su učenici svome gostu, sve nekako staro i zapušteno, mnogo je pustih i praznih kuća, a djece nema. Ovu tugu najviše osjeća škola.
“Nemamo gdje i sa kim se igrati. Na fudbalskom stadionu pasu ovce i magarci. Ja treniram fudbal u Novoj Topoli. Igram za Lijevče. To nije baš blizu, ali putujem sa rođakom koji je trener u Topoli”, pohvalio se Nemanja Pavić, učenik petog razreda. Kada završi osnovnu školu, planira na zanat, za frizera. Već je donio odluku o svom budućem zanimanju.
“To je dobar posao. Možda ću otvoriti salon, da budem i frizer i šef”.
“Da li će taj salon biti u gradu, Gradišci ili u Novom Selu”, stavljamo Nemanju na novo iskušenje.
“U gradu, svakako, a u selu nikako. U gradu se svi redovno šišaju i plaćaju. U selu se ne šišaju kod frizera nego kod kuće, ili pod jabukom. Niko ne plaća. Nikome. Ništa. Samo stave kapu ili šešir na glavu i odoše. Nije njima važna frizura na traktoru”, proučio je Nemanja seosku logiku i frizersko zanimanje.
O frizerima, zidarima, mesarima, tesarima, o domaćim i divljim životima, đacima radoznalcima, zgodama i nezgodama, Nebojša Ivaštanin je čitao svoje pjesme koje su ilustrovali njegovi unuci Irina i Petar Radnović.
Pjesnikove teme i dileme, naročito o selu, seoskim poslovima, domaćim i divljim životinjama, veoma su poznate malim slušaocima, maštovitim školarcima. Pohvalili su se mnogim seoskim poslovima.
Seoski poslovi u priči i pjesmi
Milan Puljić, učenik petog razreda, pomaže na farmi bikova, Nemanja Pavić, poslije nastave radi na farmi pilića, David Krpić, đak drugog razreda, hrani svinje i ovce, Mara Đakić, učenica trećeg razreda, uzgaja cvijeće…
“Da li biste, o svemu što vas okružuje, o svome selu, životinjama, rijeci Savi, umjeli napisati pjesmu”, interesovalo je gosta, pjesnika Nebojšu Ivaštanina, ispred otvorene knjige.
“Ja bih voljela napisati pjesmu o rodama, koje su se vratile u naše selo. Pokušaću, ali ne znam kako ću početi”, sramežljivo ali iskreno odgovorila je Mara Đakić. Jovan Matijević, koji će od septembra u prvi razred a na upoznavanje sa učiteljicom, budućim školskim drugovima i đačkim lekcijama dolazi petkom, svoj svijet ne prepoznaje u stihovima, poeziji i knjigama. On ima sasvim drugo interesovanje:
“Ja ću biti slikar. Naslikaću sve, školu, djecu, cvijeće, nebo, oblak… Naslikaću i te vaše knjige.”
Učiteljica Dragana Đurđević, jedanaestu godinu putuje na nastavu iz Razboja, kod Srpca. Upoznala je cijeli kraj, njegove stanovnike i prirodne ljepote. Pohvalila je svoje učenike, kao veoma vrijedne, poslušne, marljive, ali i pjesničku misiju Nebojše Ivaštanina.
Jovana Maletić, direktorica centralne Osnovne škole u Dubravama, u čijem sastavu je mala škola u Novom Selu, smatra da ovakvu praksu treba nastaviti na širem području, a učenicima omogućiti da upoznaju pjesnike, shvate suštinu poezije i literarnog stvaralaštva.
Školska statistika
U školi u Novom Selu drugi razred pohađaju David Krpić i Sefan Puljić, u trećem je usamljena Mara Đakić, peti su Milan Puljić i Nemanja Pavić. Nema prvog i četvrtog razreda. Naredne godine neće biti ni petog, ali će Jovan Matijević biti jedini prvak. Tako će škola umjesto pet imati četiri učenika.