BANJALUKA – Bivši studenti Banjalučkog univerziteta i bivši fudbaleri studentskog Fudbalskog kluba “Rade Ličina”, koji se odavno ugasio, a na stadionu u Boriku, gdje su igrali utakmice protiv klubova iz cijele regije, izgrađene su stambene zgrade, sastali su se nakon četiri i po decenije.
Ko je sve stigao na okupljanje generacije
- Đuro Subašić iz Gradiške
- Mirko Šavija iz Glamoča
- Brane Čašić iz Glamoča
- Šemso Kovačević iz Bihaća
- Anto Marjanović iz Bihaća
- Predrag Jelenić iz Jajca
- Slavoljub Stojanović iz Banjaluke
- Dragan Radoja iz Banjaluke
“Nestalo je Jugoslavije, koju smo voljeli, urušile su se mnoge društvene vrijednosti, prohujalo je vrijeme naše mladosti, učenja u studentskim domovima, žar utakmica i lopte, ali je preživjelo naše prijateljstvo”, pohvalio se Đuro Subašić, diplomirani ekonomista.
Porijeklom je iz sela Pribelja, kod Glamoča, dugo stanovnik Jajca, a sada Gradiške. U klubu, čiji je trener bio Dragan Radoja, poznatiji po nadimku Heki, Subašić je igrao na poziciji krilnog napadača.
“Ponekad sam postizao golove, ali je moj primarni zadatak bio je da asistiram centarforu Vinku Dmitroviću, ekonomisti iz Ribnika, zvanom Rus, da on loptom trese protivničke mreže. Voljeli smo fudbal, igrali sa radošću, velikim entuzijazmom, ali ispiti i nauka bili su nam na prvom mjestu. Vjerovali smo da možemo daleko dogurati, u svemu, a u fudbalu, možda i do učešća na svjetskom prvenstvu”, duhovito je svoje fudbalske ambicije opisao Đuro Subašić.
On i njegove kolege nisu daleko dogurali u fudbalu, ali jesu u nauci. Završili su studije, stekli zvanja inženjera, pravnika, ljekara, ekonomista.
“Mi smo došli iz malih sredina, roditelji su nas školovali uz veliki trud. Nismo imali pravo da gubimo vrijeme, da ne učimo, da se bez diploma vratimo kući. To bi za njih bila najveća sramota, razočarenje”, kazali su nam prijatelji iz studentskih dana koji su u Banjaluku, posljednje nedjelje u maju, doputovali iz mnogih gradova i država.
Među njima su Glamočaci Mirko Šavija, Brane Čašić, Bišćani Šemso Kovačević i Anto Marjanović, Predrag Jelenić iz Jajca, Banjalučani Slavoljub Stojanović i Dragan Radoja…
Nadimci
U fudbalskom timu, prepoznavali su se isključivo po nadimcima, jer je, kažu bivši fudbaleri prisjećajući se davnašnjeg vremena, tako efikasnije.
“Imali smo u ekipi Rusa (Vinko Dmitrović), Švabu (Petar Tomić), Mališu (Slavoljub Stojanović), Đuku (Đuro Subotić), Šimeca (Mirko Šavija), Šemu (Šemso Kovačević), Jelu (Predrag Jelenić)… I sada pamtimo i koristimo te nadimke”, ispričao je mašinski inženjer Predrag Jelenić.
On je na ovaj susret doputovao iz Njemačke, gdje godinama živi. Svaki susret za Jelu je povratak u davnašnje vrijeme, zabilježeno na crno-bijelim, uveliko požutjelim fotografijama. Većina je donijela poneku sačuvanu u albumima.
“Fotografije smo razmjenjivali. O svakoj, dugo smo razgovarali, analizirali, prisjećali se, kada je i gdje nastala. Svaka je priča za sebe, nikada do kraja, niti dovoljno ispričana”, smatra Švabo, diplomirani ekonomista, a bek u fudbalskom timu.
“Najviše igrača bilo je iz Glamoča, a potom Bihaća, Novog, Jajca, Banjaluke, Gradiške i drugih gradova. Mi smo se međusobno uvažavali, voljeli, pomagali”, prisjeća se Đuro Subašić perioda u kojem su smještene studentske godine.
On je jedan od inicijatora susreta studenata iz cijele bivše Jugoslavije koji su studirali u gradu na Vrbasu, stanovali u studentskom domu i igrali fudbal.
Svi su poslije studija i fudbalskih dana postali ugledni stručnjaci u različitim oblastima. Ali, ovom prilikom, nauka je bila u drugom planu, a fudbalska lopta u prvom.
Izostala utakmica
Bivši fudbaleri FK “Rade Ličina” iz Banjaluke, generacija 1982. godine, planirali su i utakmicu, jer ih je ovdje bilo dovoljno za fudbalski tim plus rezerviste. Ipak, od te ideje su odustali.
“Bilo je suviše vruće. Srce bi htjelo na teren, za loptom, ali smo shvatili da noge ne mogu. Zato je bolje da o fudbalu pričamo nego da igramo”, konstatovali su bivši fudbaleri, podižući zdravicu. Naredni susret dogovorili su u maju 2027. godine na Balkani, kod Mrkonjić Grada.
Do tada, prepričavaće susret u Banjaluci. I studentske, fudbalske i mladalačke dane i godine u Banjaluci, kada su u prosjeku, bili u dvadesetim.