Stanovnici Gornje Jurkovice, decenijama pokušavaju saznati prošlost starog grada, čije zidine još postoje, saznati iz kojeg vremena potiče, ko ga je gradio i do kada je tu bilo života. Odgovor smo potražili u Zavičajnom muzeju Gradiška. Arheolog Dušan Kojić, dao je objašnjenje.
“Ostaci utvrđenja vidljivi na jednoj okuki Suve rijeke na granici današnjih sela Šimići i Gornja Jurkovica su među mještanima poznati pod nazivom Gradina ili Grad Marije Terezije, kako je ova lokacija i upisana na topografskoj karti. Graditelji utvrđenja su iskoristili prirodni položaj i pomoću nekoliko defanzivnih struktura stvorili dobro branjeno posljednje uporište.
Danas su jasno vidljivi ostaci zidova, i rova a najbolje očuvani segment bedema doseže visinu od dva metra. Za sada nije moguće tvrditi u kom periodu je izgrađeno ovo utvrđenje, ali način gradnje koji je primjenjen se viđa na utvrđenjima kasne antike i srednjeg vijeka.
Po pitanju datovanja moramo ukazati i na informaciju dobijenu od lokalnog stanovništva. Na lokalitet su već dolazili ilegalni kopači koji su trajno uništili kontekste nalaza. Među njima su i rimski novčići koji su potencijalno mogli ponuditi odgovor na ovo pitanje.
Prema nekim istoričarima na prostoru Gornje Jurkovice se nalazio srednjovjekovni grad Osik/Osjek, ali ovu tezu, uprkos tome što je ona sa naučne strane potpuno validna, moramo preispitati, jer je postalo jasno da je potrebna revizija srednjovjekovnih dokumenata. Кompletnu prošlost ove tvrđave nećemo otkriti dok se ne izvrše sistematska arheološka iskopavanja koja će ponuditi odgovore na pitanja datovanja, defanzivnih sistema i prostornog uređenja. Za ovakav poduhvat trenutno nema mogućnosti te se nadamo će u budućnosti lokalitet biti temlejito istražen,” navodi arheolog Dušan Kojić. Prema ovim navodima, kameni zidovi koji su prilično očuvani, izgrađeni su prije 500 i više godina, zato što se srednji vijek računa od petog do 15 vijeka.
Milan PILIPOVIĆ