O Gradišci u prošlom vijeku svjedoče uglavnom stare fotografije. To je grad kojeg odavno nema osim u sjećanju starijih stanovnika.
Zanimljivo svjedočenje, na izložbi požutjelih fotografija „Gradiški vremeplov“ u „Kulturnom centru“, priređenoj prije deset godina, iznijeli su mnogi a među njjima profesor Nedeljko Blagojević, njegova koleghinica Rada Antonić, slikar Milovan Čikić. On se prisjetio Gradiške, Save i savskog mosta iz 1954. godine.
„Kada smo došli do Save, morali smo svi izaći pa pješke preko mosta. Prazan autobus je vozio ispred a kolona putnika za njim išla bojažljivo strahujući da ne upadne u vodu. Most nije bio stabilan niti bezbjedan da se putnici mvbozte u autobusu nego , vozilo zasebno a putnici ispred ili iza autobusa,“ ispričao je Blagojević.
Sava i njena obala, tvrđava sa carinskom izvidnicom, parobrod, takozvani navoz za terete, i savska obala žive u uspomenama mnogih. Profesorica u penziji Rada Antonić se prisjetila izlazaka i večernjih šetnji Principovom obalom.
„Bilo je to vrijeme siromaštva ali velikog poleta, mladalačke radosti i znatiželje. Na obali uzdahasu se sklapala poznanstva, rađale ljubavi, sramežljivo pjevalo uz gitaru a neki su pisali pjesme. Pored stare vijećnice i hotela bila je najljepša bašta u okolini, čak je i banjalučka gospoda tu dolazila da čuje čuvene pjevače i muzičare,“ oživjela je Rada svoju priču iz mladosti začinjenu nostalgijom.
Slikar Milovan Čikić, i ako pripada mlađoj generaciji, pamti tržicu, autobusku stanicu i ljudska lica koaj je sretao.
„Sa roditeljima sam iz Grbavaca dolazio u grad. Pamtim tržnicu, savsku obalu, autobuse kao na filmu, mnoštvo ljudi koji su nosili velike torbe čvrsto za ruku pritežući musavu djecu, da im se nebi izgubila u tom metežu,“ ispričao je Milovan Čikić, riječima slikajući svoje uspomene.
Milan Pilipović