GRADIŠKA – Kad je bilo najteže, u novom poplavnom talasu u okolini Gradiške, kada je voda nekontrolisano nadirala sa svih strana, najviše sa kozarskih bregova, a kuće, iz kojih mještani nisu na vrijeme izašli, nestajale u mutnoj vodi, na scenu su stupili najhrabriji.
Išli su gdje je najteže. Odredište – selo Vrbaška, sedam kilometara od centra grada.
U pomoć Joji i Urošu Novakoviću, Željku, Goranu i Mihajlu Maleševiću, Milanu i Vasi Petroviću, Željku Vasiljeviću došli su Boris Milićević, Dragan Macura, Branislav Bjelovuk, Mirko Ćorković, Dragan Švraka i Vladislav Ćetojević.
Oni su članovi ronilačkih klubova “Gnjurac” iz Laktaša i “Sveti Nikola” iz Gradiške. Na vijest da su mnoga domaćinstva u Vrbaškoj poplavljena nisu oklijevali.
“Zajedno sa Borisom Milićevićem i Vladislavom Ćetojevićem, kolegama iz Ronilačkog kluba ‘Gnjurac’, bio sam na terenu, u Laktašima. Pomagali smo stanovništvu u poplavljenim naseljima pored Vrbasa. Kada smo tu obavezu završili, saznali smo za problem u Vrbaškoj. I krenuli smo”, ispričao nam je Dragan Macura.
On živi u Laktašima, a porijeklom je iz ovog sela kod Gradiške.
Oni su pozvali u pomoć i kolege iz Ronilačkog kluba “Sveti Nikola” iz Gradiške. Zajedno su stupili u akciju.
“Prvo smo telefonom stupili u kontakt sa najugroženijim porodicama u Vrbaškoj, s onima do kojih niti jedna služba prije nas nije uspjela doći. Napravili smo precizan plan. Noć se približavala, nivo vode se povećavao, a ovim porodicama, sa brojnim ukućanima, ponestajalo je osnovnih potrepština”, kaže Macura.
Članovi njegovog tima pričaju da je do svake kuće bilo teško doći, ali nisu imali dileme.
Odlučili su da idu u pomoć, po svaku cijenu, bez obzira na okolnosti i opasnosti, koje su nepredvidive.
“Naša odlučnost, iskustvo i oprema garantovali su uspjeh. Koristili smo čamce, vozili se, gazili duboku vodu, koliko je to bilo moguće, i savladavali jednu po jednu prepreku. Zahvalnost jedne porodice kojoj smo dostavili hranu, vodu i higijenske potrepštine davala nam je snagu i ohrabrivala nas da se uputimo i do drugih”, ispričali su nam ronioci iz dva grada na istom, zajedničkom zadatku.
Prvo su došli do porodice Mile Petrovića, koja ima deset članova. Njegova kuća bila je na sredini bujice, a voda iznad metra u svim prostorijama u prizemlju.
“Mnogo su se obradovali jer smo prvi došli do njih. Ogromna voda, bujica oko kuće, sve ruši i nosi. Strah se uvukao. Najviše se uplašili djeca i stariji. Naš dolazak, osim pomoći, njih je ohrabrio. Tako su nam rekli. Vidjelo se to u njihovim očima, gestovima i postupcima”, navodi Dragan Macura.
Do kuće Željka Vasiljevića gazili su vodu do ramena.
“Voda visoka, prodrla u kuću. Svi se sklonili u potkrovlje čekajući pomoć i povlačenje vode. Sporo se dešavalo i jedno i drugo. Osjećaj da smo za njih uradili nešto dobro, da smo pomogli, vrijedan je svakog truda i napora”, smatraju Branislav Bjelovuk i Mirko Ćorković iz Gradiške.
Njihova akcija trajala je do kasno, u noć, u petak, 28. marta. Borili su se sa vodenom stihijom sve dok je bilo moguće i bezbjedno.
Čamcem evakuisali pacijenta
Vatrogasna jedinica, Gorska služba spasavanja i Hitna služba Doma zdravlja Gradiška spasili su dijaliznog pacijenta iz poplavljene kuće u Lužanima.
“Organizovali smo akciju, udruženim snagama, sve u detalje isplanirali i gumenim čamcem evakuisali pacijenta. To je bila borba sa poplavom i trka sa vremenom za spas i život bolesnika”, kazao je Slobodan Knežević, načelnik Gradskog štaba civilne zaštite Gradiška.
Komšijska solidarnost
Mještani Čatrnje spasili su stotinu bikova iz poplavljene farme Borislava Kurte u ovom selu.
Nakon ove akcije nastavili su dalje. Zajednički su postavili vreće sa pijeskom i odbranili selo od nabujale rijeke Jurkovice.
“U ovako teškoj situaciji solidarnost se pokazala u najboljem svjetlu. Stanovnici ugroženih područja su se međusobno pomagali, ne čekajući gradske službe”, rekao je Dušan Vranić iz Lužana, učesnik ovih akcija.