Specijalno za Politiku
Gradiška – Navršilo se trideset godina od egzodusa Srba iz Zapadne Slavonije, koji su u nepreglednoj koloni od Okučana do Stare Gradiške i mosta na Savi, od 1. do 3. maja 1995. godine, stizali u Gradišku, u Republici Srpskoj, preko oštećenog savskog mosta, bežeći ispred hrvatske vojske i policije. Oni su prinuđeni da napuste svoja imanja, sela i gradove i potraže slobodnu teritoriju. Pronašli su je u Gradišci, gde se svake godine, ispred spomenika u belom mermeru, pored mosta spasa, okupljaju Srbi iz Zapadne Slavonije, pale sveće i sećaju svojih najbližih, žrtava hrvatskog „Bljeska”. Tokom tri dana ubijeno je 283 Srba, od kojih 56 žena, 14 dece i 75 staraca. Među nestalima vodi se još 127 osoba, među kojima 56 civila.
Milena Božić iz Šnjegavića, sela u Požeškoj kotlini, tih dana ostala je bez roditelja. Ubijeni su u porodičnoj kući. Bojana Đuričić tragala je 25 godina za bratovim posmrtnim ostacima.
„Sećam se, padala je kiša kada nas je zadesila velika tragedija. Sa neba su sevale munje, udarali gromovi mešajući se sa oruđem, oružjem i zaglušujućim zvukom hrvatskih aviona koji su nas bombardovali”, ispričala nam je Bojana Đuričić iz okoline Okučana. U Medarima kod Nove Gradiške ubijena su 22 civila, među kojima 11 žena i troje dece, a u Paklenici kod Pakraca, 20 srpskih civila.
„U vreme kada je ova oblast bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija desio se pogrom srpskog stanovništva. Hrvatska zločinačka akcija ’Bljesak’ stavila je tačku na srpsko postojanje u Zapadnoj Slavoniji, koja je sada pusta, prazna i uboga”, kaže Krsto Žarković, predsednik Udruženja Srba iz Zapadne Slavonije. U traktorskim prikolicama, u pretovarenim automobilima, konjskim zapregama, biciklima ili peške, zauvek su napustili zavičaj. Najviše Slavonaca živi u Australiji, na zapadu ovog dalekog kontinenta, u gradu Pertu, rekao nam je vladika slavonski Jovan. Ima ih i u Americi, Evropi… Najviše Srba iz Slavonije nastanilo se u Republici Srpskoj i Srbiji, ali, podsetio je na komemoraciji u Gradišci Krsto Žarković, njegovi sunarodnici dospeli su na sve kontinente i u sve države, izuzev Grenlanda. Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, na svečanosti pod nazivom „Hrvatski pogrom nad Srbima Zapadne Slavonije 1995”, kazao je da su Slavonci, pre trideset godina, naivno poverovali međunarodnoj zajednici da će biti zaštićeni.
„Nema nijednog tužnog događaja čiji uzrok nije srpska naivnost i lako odustajanje od nacionalnih i državnih ciljeva”, rekao je Dodik. Zoran Adžić, gradonačelnik Gradiške, grada u kojem su Srbi iz Slavonije pronašli spasenje, rekao je da zajednički i ovog maja obeležavaju jedno od najtamnijih poglavlja srpske istorije. U Udruženju Srba Zapadne Slavonije procenjuju da na ovoj teritoriji, gde su gotovo sva sela opustela, ima manje od deset hiljada stanovnika srpske nacionalnosti, većinom starijih i penzionera. Kako izgleda Zapadna Slavonija danas pitali smo vladiku slavonskog Jovana, koji je veoma angažovan na obnovi srpskih svetinja.
„Željna ljudi. Ne Srba, Hrvata, bilo kojih, nego samo ljudi. Zapadna Slavonija je Bogom dani izvor hrane i života, i taj izvor danas je polupust, presahnuo. To je strašno. A Slavonija nikada nije bila pusta, u nju se život uvek vraćao. Ona sigurno neće ni sada ostati prazna i pusta. Na koji način će se život obnoviti, to ćemo tek videti”, kazao je vladika Jovan za „Politiku”. Pakrac je isto što su i Ohrid, Prizren, Karlovci, Sentandreja, jedan od međaša u istorijskom hodu srpskog naroda, smatra vladika Jovan. Igor Karanović, paroh u Pakracu, sa nekoliko podataka, slikovito i uverljivo objasnio je sadašnju situaciju u ovom kraju.
„Tokom jedne bogoslužbene godine 40 domova je manje u parohiji. Taj trend se nastavlja. Malo je krštenja, venčanja uopšte nema, sve se svodi na opela i poneki parastos. Nedeljom na liturgiji bude petoro duša, starijih osoba, preko sedamdeset godina. Prošle godine u Pakracu je kršteno dvoje dece a imali smo 49 opela.”
Film o stradanjima Srba
U Gradišci je premijerno prikazan dokumentarni film „Zapadna Slavonija, 30 godina kasnije”, u produkciji „Kozara filma”, snimljen povodom tridesete godišnjice od pada ovog srpskog regiona. Film je vreme stradanja približio publici a sećanje Srba iz Slavonije osvežio.
„Trideset godina bez zavičaja, kao trideset jecaja u tuđini, trideset neisplakanih suza, trideset godina bez zavičaja”, kaže Miroslav Vuković iz Gradiške, čija je porodica doživela jednu od najtežih tragedija 1995. godine.