Najpoznatiji gradiški majstor za popravku i održavanje bicikala, Ivica Sokolović, tvrdi da ga svakodnevni dolazak na savski kej nadahnjuje i daje mu dovoljnu dozu svježine.
Ujutro napravi krug po gradskim ulicama, svrati do pekare i zelene pijace i tako upotpuni polovinu penzionerskog dana. Uvijek nasmijan i zanimljiv Ivica je rekao kako se orijentiše za rad.
„Posmatram životinje. Ako vidim psa da leži na betonu ili asfaltu kao da je mrtav i ne reaguje na prolaznike meni je to jasan znak da i ja toga dana ništa ne trebam raditi. Životinje imaju savršen instikt. Znaju predvidjeti promjenu vremena, one svojim ponašanjem odgvovaraju teškom vremenu, sparini. Ovaj pas kod crpne pumpe mi je najbolji barometar. Danas samo lješkari, i razgleda, i ja ću danas raditi lakše poslove. Popraviću jedan ženski bicikl i to je to“, odgovara penzionisani vodoinstalater Ivica Sokolović.
Najpoznatiji gradiški majstor za popravku i održavanje bicikala
Ovaj legendarni gradiški majstor, o kome smo već pisali zanimljive priče, treća je generacija čuvenih majstora Sokolovića. Njegov djed Josip je kao mladi mehaničar bio pristalica radničkog pokreta, pa je pred srugi svjetski rat brodićem, koji je sam napravio, pobjegao žandarmima uzvodno iz Broda u Gradišku. U ratu su ga uhvatile ustaše i zbog saradnje sa partizanima odvele u logor u Staru Gradišku.
Josipov otac Drago izučio je za bravara, a Ivica je vodoinstalater i još uvijek i u 75. godini radi mnoge poslove. Najčešće čisti bojlere, mijenja slavine i sifone, ali i popravi po koji bicikl. I obavezno svarti do kejada vidi reakciju psa Žućka.