Pažljivo je odabrao lokaciju, baš iza jednog rukavca pet kilometara nizvodno od mosta u Gradišci, gdje Sava ne udara snažno, pa onda raskrčio obalu i sam projektovao i napravio kolibu u vidu nekadašnje sojenice.
Ostavio je nekoliko starih glogova i vrba da mu čine hladovinu i štite od vjetra sjeverca, a onda se poslužio iskustvom.
„Znao sam tačnu visinu do koje je Sava rasla 1974. i 2014. godine. Još dvije stepenice iznad te visine je podnica kolibe. Dolje su stubovi, mjesto za druženje lovaca, ribolovaca i ljubitelja prirode, pecana, mjesto za roštilj i pričanje lovačkih priča. A gore, uz drvene stepenice se penje do komforne prostorije sa ležajem, stolom, stolicama i ostalim namještajem. Koristimo solarnu energiju, a tu su i kamere i neizbježni GPS sistem“, priča Saček.
I kad otputuje kod rodbine u Austriju, kod tazbine u Obrenovac ili u banju, Tona, kako ga zovu prijatelji, vidi svoju smart kolibu. Do nje je napravio put, pristupačan i za najluksuznije automobile, a na samoj vodi je platforma za odmor i pecanje. I to nije sve, dvadesetak metara dalje napravio je toalet, urađen po svim propisima.
„Ovdje se druže najčešće lovci, vježbamo lovačke pse, pečemo domaće suvomesnate proizvode, gledamo na Savu, i budemo izvan svojih kuća i svakodnevnih obaveza. Često nam dolaze i prijatelji iz Banjaluke i drugih gradova. Ovdje je druženje najljepše“, ispričao je Tona.
Anton Saček dao je povod i drugim ljubiteljima Save. U neposrednoj blizini njegove kolibe na Bokovima, već je uređeno nekoliko mjesta za pecanje, sačinjene su i platforme i stepenice do vode, pa je ovaj dio obale postao stjecište ljubitelja prirode, pogotovo vikendom i u popodnevnim časovima.
Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please support us by disabling your Ad Blocker.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu stranicu, pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.
Ostavio je nekoliko starih glogova i vrba da mu čine hladovinu i štite od vjetra sjeverca, a onda se poslužio iskustvom.
„Znao sam tačnu visinu do koje je Sava rasla 1974. i 2014. godine. Još dvije stepenice iznad te visine je podnica kolibe. Dolje su stubovi, mjesto za druženje lovaca, ribolovaca i ljubitelja prirode, pecana, mjesto za roštilj i pričanje lovačkih priča. A gore, uz drvene stepenice se penje do komforne prostorije sa ležajem, stolom, stolicama i ostalim namještajem. Koristimo solarnu energiju, a tu su i kamere i neizbježni GPS sistem“, priča Saček.
I kad otputuje kod rodbine u Austriju, kod tazbine u Obrenovac ili u banju, Tona, kako ga zovu prijatelji, vidi svoju smart kolibu. Do nje je napravio put, pristupačan i za najluksuznije automobile, a na samoj vodi je platforma za odmor i pecanje. I to nije sve, dvadesetak metara dalje napravio je toalet, urađen po svim propisima.
„Ovdje se druže najčešće lovci, vježbamo lovačke pse, pečemo domaće suvomesnate proizvode, gledamo na Savu, i budemo izvan svojih kuća i svakodnevnih obaveza. Često nam dolaze i prijatelji iz Banjaluke i drugih gradova. Ovdje je druženje najljepše“, ispričao je Tona.
Anton Saček dao je povod i drugim ljubiteljima Save. U neposrednoj blizini njegove kolibe na Bokovima, već je uređeno nekoliko mjesta za pecanje, sačinjene su i platforme i stepenice do vode, pa je ovaj dio obale postao stjecište ljubitelja prirode, pogotovo vikendom i u popodnevnim časovima.