Pored puta Banjaluka – Gradiška Borka Petrić (84) izbjeglica iz Donjeg Vakufa plete i prodaje čarape.
Ne smeta joj ni velika hladnoća kao sada ali ni ljetnja žega jer ona neumorno radi cijele godine. Kaže da se ne predaje u inat starosti, bolesti i nemaštini.
“Moj suprug Živko i ja, radimo zajedno. On mi pomaže. Bolesna sam, slabo vidim i čujem, stotinu problema se na mene sručilo ali se ne predajem.
Zaustavi se poneko, sažali se na mene, kupi pletene čarape ili priglavke pa učini dobro i sebi i svojim nogama. Ko ove čarape obuje, za njega nema zime,” uvjerava nas Borka u svoju odlučnost, životnu volju i optimizam. Naravno, i u kvalitet svojih ručnih radova.
“Pletem priglavke, čarape, papuče, šalove, prsluke… Išla sam na pijacu ali ne vrijedi. Svakoga kupca od mene odvuku druge, mlađe i upornije žene. Zato sam svoju klupicu sa robom postavila pored puta, ispod drveta. tu sam svakome na pogledu.
Sve što zaradim, dajem za ljekove,” objašnjava nam Borka suštinu svoga radda, hvaleći svoje rukotvorine. I nije skupo, dobaci, onako, uzgred, na kraju razgovora.
M. Pilipović