Na najljepši način obilježila je ovogodišnji petrovski post.
Postila i u miru dovršavala prelijepi krst, vežen tradicionalnim zmijanjskim vezom. Božana Popović iz Gornjih Karajzovaca, sela u srcu Lijevče polja, svakodnevno čini dobre stvari, a o njima se gotovo istog momenta sazna na drugom kraju svijeta, na Floridi gdje joj živi kćerka sa porodicom.
Ponosna je na svoju djecu, sin Aleksandar je IT stručnjak u jednoj domaćoj banci, a kćerka Dragana agent za nekretnine na Floridi. Nedavno je arhimandritu Teofilu, igumanu manastira Osovica kod Srpca poklonila upravo krst izvežen zmijanjskim vezom.
„Ovaj krst sam vezla možda mjesec dana gdje ubrajamo i sve svece kad čitam i ne vezem, kao i poslove u bašti i plasteniku. Iguman je jednostavno rečeno bio oduševljen. Zahvalio se i poljubio krst pitao za ime da se ispiše čiji je. Uradila sam i neke druge oblike krsta, kao i druge motive. Neke poklonim meni dragim ljudima, nešto se i proda. Radovi su izloženi, a neki već i prodani u riznici humanitarnog centra „Baštionik“ u Banjaluci. Od prodaje mojih radova izvjestan procenat se izdvaja za Fond za pomoć djeci sa Kosova i Metohije, i na to sam posebno ponosna“, rekla je za portal Aloonline.ba Božana Popović.
U „Baštioniku” je trenutno pet Božaninih radova, isto toliko ih je prodato. Radove prodaje i po preporuci, a veze i po narudžbi.
„Prve motive već radi i moja unuka Maša. Ona je odlična učenica sa svim peticama, odlična je i u muzickoj školi gdje uči da svira klavir, sad je već treća godina, a uključena je i u kiber i gimnastiku. Pored svih aktivnosti nađe malo vremena i za zmijanjski vez“, ponosno nabraja Božana.
Božana Popović mnogo čita, a poezija koju stvara u trenucima inspiracije kada bi se ukoričila, bila bi bolja od polovine savremene poezije u regionu.
I kada se sve pobroji, plastenici, okućnica, kuća, porodica i ostale obaveze, poezija i zijanjski vez dođu kao pozlata svega učinjenog.
Božana ima zlatne ruke i plemenite misli. Po tome je jedinstvena.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu stranicu, pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.
Postila i u miru dovršavala prelijepi krst, vežen tradicionalnim zmijanjskim vezom. Božana Popović iz Gornjih Karajzovaca, sela u srcu Lijevče polja, svakodnevno čini dobre stvari, a o njima se gotovo istog momenta sazna na drugom kraju svijeta, na Floridi gdje joj živi kćerka sa porodicom.
Ponosna je na svoju djecu, sin Aleksandar je IT stručnjak u jednoj domaćoj banci, a kćerka Dragana agent za nekretnine na Floridi. Nedavno je arhimandritu Teofilu, igumanu manastira Osovica kod Srpca poklonila upravo krst izvežen zmijanjskim vezom.
„Ovaj krst sam vezla možda mjesec dana gdje ubrajamo i sve svece kad čitam i ne vezem, kao i poslove u bašti i plasteniku. Iguman je jednostavno rečeno bio oduševljen. Zahvalio se i poljubio krst pitao za ime da se ispiše čiji je. Uradila sam i neke druge oblike krsta, kao i druge motive. Neke poklonim meni dragim ljudima, nešto se i proda. Radovi su izloženi, a neki već i prodani u riznici humanitarnog centra „Baštionik“ u Banjaluci. Od prodaje mojih radova izvjestan procenat se izdvaja za Fond za pomoć djeci sa Kosova i Metohije, i na to sam posebno ponosna“, rekla je za portal Aloonline.ba Božana Popović.
U „Baštioniku” je trenutno pet Božaninih radova, isto toliko ih je prodato. Radove prodaje i po preporuci, a veze i po narudžbi.
„Prve motive već radi i moja unuka Maša. Ona je odlična učenica sa svim peticama, odlična je i u muzickoj školi gdje uči da svira klavir, sad je već treća godina, a uključena je i u kiber i gimnastiku. Pored svih aktivnosti nađe malo vremena i za zmijanjski vez“, ponosno nabraja Božana.
Božana Popović mnogo čita, a poezija koju stvara u trenucima inspiracije kada bi se ukoričila, bila bi bolja od polovine savremene poezije u regionu.
I kada se sve pobroji, plastenici, okućnica, kuća, porodica i ostale obaveze, poezija i zijanjski vez dođu kao pozlata svega učinjenog.
Božana ima zlatne ruke i plemenite misli. Po tome je jedinstvena.
Izvor: https://aloonline.ba/ Autor: Boško Grgić