KOPAR – Izabran je u idealnih 11 fudbalera na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u Njemačkoj. On je prvi igrač iz Slovenije učesnik mundijala. Proglašen je za najboljeg fudbalera ove zemlje u posljednjem vijeku.
U reprezentaciji SFRJ odigrao je 46 utakmica, a njegovi golovi svrstani su u najljepše. I sada se prepričava gol koji je Branko Oblak, junak ove priče, ljubimac publike i čarobnjak sa fudbalskom loptom, postigao u plavom dresu Jugoslavije protiv Engleske 5. juna 1974. godine, šutom sa tridesetak metara.
Igrao je i na oproštajnoj utakmici slavnog Pelea. Navijači su u to vrijeme napamet znali sastav jugoslovenske reprezentacije koji su činili: Enver Marić, Ivan Buljan, Enver Hadžiabdić, Dražen Mužinić, Josip Katalinski, Vladislav Bogićević, Ilija Petković, Branko Oblak, Ivica Šurjak, Jovan Aćimović, Dragan Džajić.
U reprezentaciji Jugoslavije debitovao je 6. maja 1970. godine protiv Rumunije u Bukureštu, a dolaskom Vujadina Boškova za selektora ustalio se među najboljih 11 u plavom dresu sa trobojkom. Učestvovao je u “Kupu nezavisnosti Brazila” 1972. godine. Srebrni jubilej u reprezentaciji proslavio je odličnom igrom 13. februara 1974. u nezaboravnoj “majstorici” protiv Španije (1:0) u Frankfurtu.
Posljednju utakmicu u dresu Jugoslavije odigrao je 8. maja 1977. protiv Rumunije (0:2) u Zagrebu.
Tadašnja jugoslovenska liga bila je među najboljim u Evropi.
“Crvena zvezda bila je u rangu sadašnje Barselone”, smatra Oblak.
Kada “crveno-bijeli” rašire igru na terenu, dodaje on, protivnik ne zna gdje se nalazi.
“Partizan se oslanjao na odlične špiceve i forsirao igru po krilima, Hajduk je bio taktički besprijekoran sa pojedincima koji su mogli sami da riješe i najteže mečeve”, objašnjava Oblak koncept igre i vještinu sa loptom igrača svoje generacije.
Kvalitet jugoslovenskog fudbala bio je, nastavlja priču naš sagovornik, na visokoj cijeni, imao ugled u svijetu, što je potvrđeno pozivom reprezentaciji na Peleovu oproštajnu utakmicu protiv Brazila.
“Na ‘Marakani’ je bilo 183.000 gledalaca, pa sam, iako sam do tada odigrao mnogo utakmica, imao tremu. Bila je to sjajna predstava, poveli smo 1:0 golom Jurice Jerkovića, a drugi gol za Jugoslaviju dao je Dragan Džajić. Na kraju je bilo 2:2. Ja sam na poluvremenu dobio dres od slavnog Pelea”, prisjetio se Oblak svojih velikih utakmica.
Žali što je nivo fudbalske igre sada neuporedivo lošiji, a razlog je nepovjerenje prema mladim igračima.
“Niko u klubovima nema strpljenja za svoju djecu. Zašto postoje omladinske lige ako juniori ne dobijaju šansu nego se dovode drugorazredni i trećerazredni igrači. Ja sam, Jana Oblaka iz Škofje Loke, sa kojim nisam u srodstvu, doveo u Olimpiju. Potez se pokazao sasvim ispravnim”, uvjeren je legendarni fudbalski as, najbolji fudbaler u istoriji ovog sporta u Sloveniji i jedan od najboljih veznih igrača SFRJ. Za najveći njemački klub Bajern odigrao je 120 utakmica, a za Šalke 78 zvaničnih utakmica.
Prije toga bio je član zlatne generacije splitskog Hajduka (Mešković, Džoni, Peruzović, Buljan, Boljat, Holcer, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak).
Afirmaciju je stekao u Olimpiji iz Ljubljane, gdje je odigrao sedam sezona i 300 utakmica. Ovaj bivši fudbalski as, rođen 27. maja 1947. godine u Ljubljani, bio je igrač sredine terena, trkač, ali i znalac, fizički natprosječno spreman, sa tačnim pasom, funkcionalnim driblingom i preciznim šutom, napisali su fudbalski stručnjaci.
U djetinjstvu je, kao i svaki Slovenac, maštao o skijanju. Tako je u 12. godini, sa skijama skočio 16 metara, što je za njega predstavljalo veliki uspjeh i motiv da se posveti ovom sportu. Ipak, prevagnula je ljubav prema fudbalu. Prvo je zaigrao u mlađim kategorijama Svobode, koja je kasnije promijenila naziv u Merkator. Tu ga je zapazio trener Nedeljko Gugolj i doveo u Olimpiju. Debitovao je u seniorskom sastavu 1966. godine i postigao gol, na pas Danila Popivode, u pobjedi od 2:1 protiv Partizana u Beogradu.
“Imali smo ubojit napad, Popivoda, Oblak, Pejović, Vili Ameršek, Bečejac. Davali smo mnogo golova, ali mnogo i primali”, sjeća se Branko Oblak igara u dresu najpoznatijeg kluba iz Slovenije. Godinu prije Oblaka u Olimpiju je 1965. godine, iz beogradskog Partizana došao Velimir Sombolac, (kasnije trener Kozare iz Gradiške) i odigrao pet sezona.
“Nas dvojica stanovali smo u istoj kući, bili smo cimeri dok smo igrali u Olimpiji. Veljo je bio izuzetan igrač sa gospodskim manirima. Druženje sa njim na terenu i izvan terena za mene je mnogo značilo”, rekao je Oblak za “Nezavisne novine”.
On sa suprugom Helenom, koja se bavi slikarstvom, živi u Škofijama, kod Kopra, kaže da sve manje prati fudbalska dešavanja u regionu, ali je najviše posvećen svome vrtu, šetnji, pješačenju, biciklizmu, svojim psima i traganju za gljivama.
Nakon igračke karijere postao je trener. Dva puta je vodio Olimpiju, a kratko vrijeme slovenačku mladu reprezentaciju. Bio je i selektor Slovenije, ali je i tu fudbalsku ulogu završio. Fudbalska dešavanja ne prati, osim u iznimnim prilikama. Pominje Luku Modrića, kao vanserijskog igrača. Ipak, radije priča o svojoj, nego o sadašnjoj generaciji.
“Jugoslavija je imala velike igrače. Za neke od njih nije se dovoljno znalo. Krasnodar Rora, igrač Dinama, po mojim ocjenama, bio je bolji od Džajića. Golman iz Mostara Enver Marić bio je nenadmašan, Josip Katalinski iz Sarajeva je stub u odbrani, pored njega niko nije mogao proći. Ivica Osim je genijalac, najbolji igrač iz BiH. Onda hajdukovci Mešković, Jerković, Holcer, Buljan, Šurjak, Mužinić”, rekao nam je Oblak, koji se rijetko pojavljuje u medijima.
Ipak, rado je pristao da govori za “Nezavisne novine”. Na naše pitanje, šta je dobio od fudbala, a šta izgubio, kaže:
“Dobio sam mnogo, prijatelje, poznanstva, pa i novac od kojeg sam zbrinuo porodicu. Imam sina i dvije kćerke, srećan brak, uživam u svakom danu. Izgubio sam zdravlje, operisao kičmu, imam dva plastična koljena. Sve to je posljedica tridesetogodišnjeg bavljenja profesionalnim fudbalom. Ipak, ne žalim se, dobro sam.”
Stagnacija fudbala u Sloveniji
Za fudbal u Sloveniji, posebno klupski, Branko Oblak kaže da je u stagnaciji.
“Nema rezultata, ne ulaže se dovoljno u infrastrukturu, tereni su loši, na utakmicama je malo publike. Izuzetak je reprezentacija, koja je napravila rezultat, sve ostalo je ispod prosjeka”, smatra Oblak.