Kada je Ladislav Kesar iz Gradiške u maju ove godine otišao u Dubrovnik kao sezonski radnik, gdje nije ni slutio da će se kući, u Bok Jankoovac, vratiti sa ljepoticom iz Brazila Mariom Eugeniom.
Ova dvadesetpetogodišnjkinja je u Dubrovniku boravila turistički, a Gradiščanina je upoznala slučajno i prihvatila, kako njega tako i njegov grad.
„Ovdje je fantastično, ljudi u Gradišci su srdačni, svi žele da razgovaramo, niko nema prema meni nikakvu predrasudu što sam strankinja. A tek hrana, odlična je, izvrsna. Valjda se neću udebljati do 27. novembra, kada nas dvoje letimo u Sao Paolo. Ostajemo u Brazilu do 27. marta, praktično ćemo tamo ljetovati“, u dahu je ispričala Maria Eugenia.
Ladislav Kesar, koga su komšije već nazvale Kesarinjo ne skida osmijeh sa lica. Vani je u majici bez rukava, gotovo da je poprimio brazilski temperament.
Njih dvoje su se već usaglasili oko zajedničkog života i mjesta gdje će zajedno živjeti.
„Istina je, biću brazilski zet, a Marija Eugenija bosanska snaha. Nećemo živjeti ni u Brazilu ni u Bosni, već negdje u Evropi. Snaći ćemo se, mladi smo i zaljubljeni. Nemamo nikakvih opterećenja, već samo čistu ljubav. Optimisti smo i uspjećemo“, tvrdi Ladislav, koga komšije zovu Lado.
Mlada Brazilka je nakon studija psihologije uzela jednogodišnju pauzu, sa namjerom da malo proputuje i upozna svijet. Bila je već u Njemačkoj, Hrvatskoj, evo je i u Republici Srpskoj, u BiH. Kaže da joj je ipak ovdje najljepše, upravo zbog jednostavnih i prisnih ljudi.
Lado i Maria trče pored Save, voze bicikla, igraju ovdašnje igre, pa čak i onu između dvije vatre. Markantnu Latinoamerikanku su prihvatili i Ladislavovi roditelji Dragana i Dragoslav. Mlada, lijepa Brazilka razbila je jesenju monotoniju u tihom Bok Jankovcu kod Gradiške.
