GRADIŠKA – Od stihova, poezije i knjiga satkan je život Danila Karapetrovića (84), koji ove godine obilježava šest decenija od objavljivanja svoje prve knjige – “Putovanje”.

Važne događaje, dokumente i sjećanja objavio je u jubilarnoj publikaciji. Ove godine navršilo se i pola vijeka od formiranja Književnog kluba “24. april” iz Gradiške, čiji je inicijator bio Karapetrović, a pridružilo se nekoliko zaljubljenika u pjesničke vedrine.

Među njima su Milan Grozdanić, Duško Stegić, Ranko Gligić, Milan Bjelajac, Radojica Grujić, Ignjatija Adžić i Sadik Tabaković. Pomogli su Drago Malešević, u to vrijeme dopisnik “Glasa”, i Vojin Todorović, sekretar Kulturno-prosvjetne zajednice Gradiška, podsjeća Karapetrović, nepokolebljivi lirik koji pola vijeka nosi pjesnički teret. I nije posustao. Među piscima koji su tada podržali gradiške literarne stvaraoce su Ranko Preradović, Duško Trifunović, Zorica Turjačanin.
Članovi Književnog kluba različitih generacija i zanimanja objavili su 60 knjiga, od kojih 23 zbornika. Od osnivanja do sada evidentiran je 81 autor, pjesnik, pripovjedač, satiričar…

Gradiški literarni stvaraoci zastupljeni su u pet pjesničkih antologija i zbornika Republike Srpske i Srbije. Na pjesničkim susretima u Gradišci gostovali su poznati književnici Mladen Oljača, Nasiha Kapidžić Hadžić, Dragan Kolundžija, Velimir Milošević, Ismet Bekrić, Mira Alečković, Stanko Rakita…
“Smatram veoma plodnom, korisnom i značajnom dugogodišnju saradnju sa Podružnicom Udruženja književnika BiH”, naglasio je Karapetrović, koji je prvu pjesničku zbirku “Putovanje” objavio 1965. godine, a drugu “Sunce nad Kozarom” 10 godina kasnije.

Njegova literatura je osuda rata, krik zatočenika ustaških logora, svjetlost Kozare i poratna izgradnja. Na manifestaciji “Bratimljenje pjesme i rijeke” u Jasenovcu dobio je priznanje za poemu “Pjesme krvlju ispisane”. Njegova poezija prevedena je na više jezika, među kojima je i japanski.
Inspiracija u zavičaju
Najviše inspiracije za pisanje Danilo ima u rodnoj Donjoj Jurkovici, gdje je 2006. godine formirao prvu seosku biblioteku u gradiškom kraju. On je dio kuće preuredio u Zavičajnu biblioteku sa više od 1.000 knjiga, zbornika, fotografija sa književnih manifestacija, dokumenata o istoriji Donje Jurkovice.
“U biblioteci su najvećim dijelom izdanja domaćih pisaca, članova Književnog kluba ‘24. april’, ali i izdanja prijatelja pjesnika, među kojima je i Panto Stević. On je donirao sva svoja izdanja za našu biblioteku, gdje je takođe i više publikacija o stradanju Kozarčana u Jasenovcu, učešću u ratovima, radnim i društvenim pobjedama”, objasnio je Karapetrović sadržaj biblioteke, gdje se takođe održavaju i pjesničke večeri, susreti pripovjedača, promocije knjiga.
Porodični muzej
Karapetrovićev zavičaj u Potkozarju, njegovi roditelji, majka Marta i otac Jovan, djetinjstvo pored rječice istog imena, kao i selo udaljeno dvadesetak kilometara od Gradiške oduvijek su njegova inspiracija.
Rođen je 10. decembra 1941. godine, kada se oblak rata nadvio nad Kozarom, a Danilovi starija braća i sestre zajedno sa roditeljima osjetili su svu tugu i nedaće rata. O teškom djetinjstvu Danilo je često pisao i pričao.
Za stare alatke, koje je sakupio u porodičnom muzeju, vežu ga uspomene iz djetinjstva, kada su se ovi predmeti uveliko koristili i bili nezamjenjivi u svakom domaćinstvu.
“Sa ocem Jovanom orao sam tjerajući konje, dok je on držao drveni plug. Brnao sam drvenom brnačom sa metalnim klinovima, na koju smo stavljali panj, da brazde bolje usitni. Moja majka Marta je koristila lopar za hljeb, pečen u zidanom šporetu ili na ognjištu. To je najčešće bila kukuruza koju smo mi, djeca, moja braća i sestre, jeli u slast. I sada mi je taj ukus, taj miris nekako blizak, kao da se i sada širi u mojoj blizini”, prisjeća se Danilo, opsjednut snažnim nabojem emocija i probuđenih uspomena, i sada, poslije 60 godina, motivisan za pisanje. On je istrajan u sakupljanju starih, muzejskih eksponata, čuvanju tradicije i običaja rodnog kraja.
Ničeg se ne mogu odreći, kaže, sve to je dio mene, moje porodice i moga zavičaja. Znamenitu kuću koju su 1936. godine izgradili njegovi roditelji Danilo je pretvorio u muzej starih kućanskih predmeta, poljoprivrednih alatki i biblioteku zavičajnih pisaca.

Kuća je u to vrijeme bila veoma moderna, imala je podove i plafone, ravne zidove, svijetle prozore sa vezenim zavjesama. U njoj je rođeno desetoro djece, po petoro muških i ženskih: Jovanka, Miloš, Mihailo, Stevan, Anđa, Stojanka, Dušan, Danilo, Dragica i Milka.
“Kuća je poslije smrti roditelja 1990. godine opustjela jer su se sva djeca, moji sestre i braća razišli po svijetu, završili škole, formirali porodice, ali nas ipak ovo mjesto i ova kuća privlače, podsjećaju na djetinjstvo i život u njoj”, ispričao nam je Danilo Karapetrović, autor 40 knjiga poezije i proze, predsjednik Književnog kluba “24. april”.
Priznanja
Republički pedagoški zavod uvrstio je pjesmu “Pijaca” u zbirku zadataka za ekstremno vrednovanje i postignuća učenika devetog razreda osnovne škole. Dobitnik je Povelje Društva književnika, Povelje SO Gradiška, Povelje “Petar Kočić”, nagrade Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske za zbirku pjesama “Svakodnevica”.
