Intervju za Časopis za energetsku privredu „Energetska efikasnost nije trend, već nužnost“ tvrdi
dr Miroslavom Kojadinovićem, član Nemačke savezne komisije za energetsku efikasnost razgovor je
Vodjen u ponedeljak, 21. jula 2025. godine, u Minhenu, u industrijskom klasteru Hemija Jug.
ČEP (Časopis za energetsku privredu): Gospodine dr Kojadinoviću, hvala Vam što ste odvojili vreme za nas. Počnimo odmah od aktuelne situacije: Kako ocenjujete trenutni nivo energetske efikasnosti u nemačkoj privredi, posebno u sektoru hemijske industrije?
Dr Miroslav Kojadinović:
Hvala na pozivu. Hemijska industrija se trenutno nalazi pod velikim pritiskom transformacije. Međutim, u poslednje dve godine napravljen je značajan napredak. Mnoge kompanije se sve više oslanjaju na energetski efikasne procese, digitalizaciju proizvodnje i ulaganja u povrat toplote. Potrošnja energije po proizvedenoj jedinici značajno je smanjena u brojnim pogonima. Energetska kriza 2022/23. bila je svojevrsno buđenje – od tada se o efikasnosti više ne govori, već se ona aktivno sprovodi.
⸻
ČEP: Koje konkretne mere je savezna vlada preduzela u poslednje dve godine kako bi podržala energetsku efikasnost i prelazak na obnovljive izvore energije?
Dr Kojadinović:
S jedne strane, pokrenut je program „Industrija.Efikasnost.2024+“, koji je namenjen prvenstveno malim i srednjim preduzećima. S druge strane, novi Zakon o energetskoj efikasnosti stupio je na snagu 2024. godine, i on definiše jasne ciljeve smanjenja i obaveze izveštavanja. Paralelno su prošireni javni pozivi za projekte u oblasti fotonaponskih sistema, energije vetra i zelenog vodonika – naročito za industrijsku upotrebu. Važno je napomenuti i da su se ubrzale administrativne procedure, ne samo da se dodeljuju sredstva.
⸻
ČEP: U kojoj meri hemijska industrija još uvek oseća posledice energetske krize? Da li postoje uska grla ili pak nove šanse?
Dr Kojadinović:
Cene energije su se donekle stabilizovale, ali ostale su na višem nivou nego pre krize. To primorava mnoga preduzeća na inovacije. Neki pogoni su zatvoreni ili su preorijentisani – ali su se time otvorile i nove tržišne niše. Sada se, na primer, ulaže u elektrolizere za proizvodnju vodonika i u razvoj CO₂-neutralnih sirovina. Posledice su i dalje prisutne, ali strukturalne promene otvaraju dugoročne šanse.
⸻
ČEP: Kakav je Vaš stav o ulozi vodonika u energetskoj tranziciji, posebno u industrijskom sektoru?
Dr Kojadinović:
Zeleni vodonik postaće ključni stub, naročito tamo gde električna energija nije dovoljan odgovor – na primer kod visokotemperaturnih procesa ili u sintezi hemikalija. Infrastruktura se trenutno gradi, a potražnja raste. Ipak, potrebni su jasni tržišni podsticaji i koordinisana evropska strategija. Vodonik nije univerzalno rešenje, ali je nezaobilazan element za klimatski neutralnu industriju.
⸻
ČEP: Da li u Nemačkoj vidite dobru saradnju između politike, industrije i nauke kada je reč o energetskim pitanjima?
Dr Kojadinović:
Saradnja se značajno poboljšala. Dijalog između industrije, nauke i politike se intenzivirao. U Saveznoj komisiji za energetsku efikasnost svakodnevno vidimo koliko su važna praktična istraživanja i brze političke odluke. Naravno, još uvek postoje tenzije, ali zajednički cilj – postizanje klimatske neutralnosti – ujedinjuje različite aktere. Hemijski sektor, na primer, sve više sarađuje sa startapovima i univerzitetima kako bi se nove tehnologije što brže plasirale na tržište.
⸻
ČEP: Ako bacimo pogled u blisku budućnost – gde će se Nemačka nalaziti po pitanju energije 2030. godine?
Dr Kojadinović:
Optimista sam. Ako zadržimo tempo koji smo imali u poslednje dve godine, Nemačka će do 2030. godine većinu svoje električne energije dobijati iz obnovljivih izvora. Industrija će biti znatno efikasnija, vodonična strategija će se razviti, a Nemačka će u Evropi biti prepoznata kao tehnološki lider. Međutim, da bismo to postigli, neophodno je da ulaganja, obrazovanje i smanjenje birokratije idu ruku pod ruku.
⸻
ČEP: Šta lično priželjkujete za dalji razvoj energetskog sektora u Nemačkoj?
Dr Kojadinović:
Želim da vidim više hrabrosti – za eksperimentisanje, za promene i za preuzimanje zajedničke odgovornosti. Energetska efikasnost nije samo tehničko pitanje, već društveni zadatak. Ako svi doprinesu – od politike, preko industrije, do potrošača – onda ćemo tranziciju sprovesti ne samo ekonomski održivo, već i društveno pravedno.
⸻
Intervju je sprovela redakcija Časopisa za energetsku privredu u saradnji sa industrijskim klasterom Hemija Jug u Minhenu.