Usred miholjskog ljeta, kad se oktobar bliži svojoj sredini, grožđe u Staroj Topoli još uvijek je neobrano.
Domaćica Vida Šukalo kaže da nije kao nekada u onoj pjesmi „Obraše se vinogradi dole kraj Topole“.
„Sve se promijenilo i klima i ljudi. Mi smo ostarili i samo se prisjećamo dobrih starih vremena i mladosti. Čuvena pjesma o vinogradima „dole kraj Topole“ nagovještavala je svadbe i bogatu jesen, dobru berbu ne samo grožđa. Danas mladi nisu zainteresovani za domaće grožđe iako je ono zdravo, nije nikada prskano, a prerodilo je. Prije dvadesetak godina sam od njega pravila odlično vino i nešto rakije, sad se i to otelo“, priča Vida Šukalo.
Ova sedamdesetsedmogodišnja Topolčanka prisjeća se da je bijelo grožđe porijeklom iz Varaždina. Njen brat Dragutin oženio se Varaždinkom Klarom i kasnije u miraz donio i tamošnje najbolje grožđe. A drugo, crno, prvi je komšija Jovo Malbašić za života donio iz svog rodnog sela Krajčinovaca.
„Grožđe nema ko da bere, odlično je kao stono grožđe, a ima ga sigurno za dva kotla rakije. Za razliku od drugih mjesta ovdje nema ni stršljena ni brljaka, ptica koje tamane i pustoše voće“, rekla je Vida Šukalo o svome grožđu.
Za ovo crno kaže da je najslađe baš u ovo vrijeme, za miholjsko ljeto i tako se i zove, miholjsko grožđe.
Grožđe je u Topoli neobrano, a kada je grožđe neobrano, vinograd je pun posla, a često se i vrijeme pogoršava. Biti u „neobranom grožđu“, znači biti usred briga, obaveza i problema, a ne znati odakle početi. Na sreću ovdje se radi o manjoj površini, pa ni šteta neće biti velika.