Ljubinka Radonić Zlojutro, sekretar u Međuopštinskom udruženju gluvih i nagluvih u Gradišci, u prioritete svog posla u ovoj djelatnosti ubraja očuvanje i širenje znakovnog jezika na što veći broj ljudi.
I uspijeva u tome, zahvaljujući projektima, ponajviše.
Udruženje, koje okuplja 79 članova sa područja Gradiške, Srpca i Kozarske Dubice, putem projekata iznalazi sredstva za seminare znakovnog jezika i druge poslove.
„Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske podržalo je projekat Međuopštinskog udruženja gluvih i nagluvih lica iz Gradiške, vrijedan 32.500 KM, kojim se pomaže porodicama sa oštećenjem sluha da dobiju topliji i dostojanstveniji dom. U banjalučkom naselju Motike gradi se kuća za porodicu Vidić , roditelje i dvoje djece iz Gradiške koji su svi od rođenja gluvi. Udruženje je obezbijedilo 25.000 KM za građevinski materijal, a kampanja podrške izgradnji temelja i dalje traje. Drugi dio projekta posvećen je Anji Čikić iz Grbavaca, djevojci sa slušnim oštećenjem od rođenja, studentkinji završne godine predškolskog obrazovanja, koja je odrasla uz baku nakon što je ostala bez roditelja. Za Anju se rekonstruiše kupatilo u njihovom skromnom domu“, navela je Radonić Zlojutro.
Ova humana priča rezultat je zajedničkog rada sekretara udruženja i zajednice korisnika znakovnog jezika koji, kroz konkretna djela, pokazuju koliko veliko srce ima tišina. Projekat nosi zanimljiv naslov „Sa gluvima u akciji 2“.
Ljubinka Radonić Zlojutro posebno u očuvanju i širenju znakovnog jezika pominje Božu i Marinu Đunić iz Gradiške.
„Oni su djeca gluvih roditelja i znakovni jezik im je maternji, prirodan od rođenja. Oni čuju i imaju ulogu prevodioca. Upravo takve osobe najbolje pokazuju koliko je znakovni jezik bogat, izražajan i važan za svakodnevnu komunikaciju gluvih. I ja znakovni jezik koristim u mjeri potrebnoj za obavljanje posla, ali najveća vrijednost dolazi upravo od onih koji ga žive svakodnevno. Moj zadatak kao sekretara udruženja jeste da taj most između gluvih i čujućih ljudi učinim što stabilnijim, kroz organizaciju rada, projekte i podršku članovima“, navela je Radonić Zlojutro za portal „Aloonline“.
Veliki broj gluvih osoba je socijalno ugroženo, a osobe koje su nagluve teško dolaze do slušnih aparata. Razlozi su često birokratske prirode koji bi se sistemski trebali efikasnije rješavati. Gluvoća je neizliječiva bolest i pogoršava se vremenom. Nije tačno mišljenje da je gluvoća zarazna bolest i sve predrasude s tim u vezi treba odbaciti, navode u udruženju.
Širenje znakovnog jezika je prvi znak da će problemi gluvih i nagluvih osoba biti bolje primijećeni, pa čak i riješeni. Jednim važnim projektom prije tri godine osim Gradske uprave seminar znakovnog jezika uspješno su završili i predstavnici Doma zdravlja, Profesionalne vatrogasno-spasilačke jedinice, Policijske uprave Gradiška, Komunalnih preduzeća „Vodovod“ i „Gradska čistoća“, Centra za socijalni rad i Granične policije.