I dok u marketima stiže roba sa svih strana Balkana i šire, na pijaci je sve domaće.
Povrće iz lijevčanskih sela Vilusi, Mašići, Karajzovci, Romanovci, Laminci, Dubrave, Kočićevo i drugih krajeva i voće iz Turjaka, Jablanice, Trebovljana i ostalih potkozarskih sela preplavili su gradišku pijacu. Crveno slovo na kalendaru i ugodne temperature vazduha pogoduju i prodavačima i kupcima.
„Već je krenula sezona kupusa za kiseljenje. „Varaždinac“ i „guumac“ su vrlo traženi. Vreća „glumca“ je deset maraka, „varaždinac“ je skuplji“, ali i nema ga dovoljno. Žene kupuju i mrkvu, krastavce, papriku i ostalo povrće za turšiju i šarenu salatu. Ove zadnje kiše su nam pomogle. Kad nema mušterija onda razgovaram sa Savom Baraćem iz Kočićeva. Znamo se još iz mladosti, obojica smo voljeli zapeti i raditi, ali i kartu, žene i po koju čašicu“, priča Mirko Stajčić, kome samo jedna godina treba da zaokruži osamdeset.
Domaće povrće i voće je traženo. I dok u marketima stiže roba sa svih strana Balkana i šire, na pijaci je sve domaće.
„Pijaca je moje omiljeno mjesto kupovine. Volim pripremati jela od domaćeg povrća, znam gotovo sve prodavače jer sam godinama radila u inspekciji. Lijevče polje i Potkozarje uprkos sušnom ljetu iznijelo je odlično povrće i voće. Na ovaj način pružam podršku našim vrijednim proizvođačima“, rekla je Snježana Gvozden iz Gradiške.
Zanimljivo je da među proizvođačima, koji su ujedno i prodavači vlada kolegijalnost. Ukoliko nemaju ono što kupci od njih traže, preporuče ih svojim kolegama. Po tome su poznati Hinada Vučetić, Tića i Dragan Borković i Minka Purković.
A osim povrća i voća na gradiškoj zelenoj pijaci moguće je kupiti i vunene artikle, poput priglavaka i čarapa, držalice za alatke, popraviti bicikla, a bogata je ponuda mlijeka i bijeliva, kukuruznog, pšeničnog i heljdinog brašna, plastične ambalaže za zimnicu i dobre rakije za svakodnevnu upotrebu.