BANJALUKA – Na susret učenika Arhitektonsko-građevinske škole u Banjaluci (AG1), koji su školovanje završili prije pedeset godina, došli su Bruno Opačak, informatičar sa Floride, Zoran Damjanić, general Crvene armije iz Moskve, Aki Muratagić matematičar iz Ljubljane…
Generacija AG1 danas
- Informatičar sa Floride
- General iz Moskve
- Matematičar iz Ljubljane
- Bivši učenici iz više država regiona i svijeta
- Više od 50 učesnika susreta
Većina njihove generacije završila je visoke škole, a životni i poslovni putevi odveli su ih na sve strane svijeta. Ponovni susret obilježili su nostalgija, snažne emocije i sjećanje na školske dane u gradu na Vrbasu.
“To je istinska obnova pokidanih veza, jer je raspad Jugoslavije raspršio moju generaciju koja je maturirala 1976. godine. Naši životi raspolućeni su na prijeratnu mladost i poslijeratnu starost”, opisao je Rade Lekić iz Gradiške iskušenja svojih školskih drugova i svoje generacije.
Stiglo više od pedeset bivših učenik
Banjalučanka Magdalina Kasum inicirala je ovaj susret, poslala poruke sa željom da se ponovo sretnu u gradu svoje mladosti. Prvih dana jula, došlo je više od pedeset bivših učenika.
“Zajednički dočeci Đorđa iz Rijeke, Bruna i Indire iz Amerike ili Ljiljane iz Novog Sada, probudili su uspomene, a školski likovi ukrštali su se i poredili sa licima ozbiljnih i sjedokosih ljudi, čiji se fizički izgled promijenio, ali je duh ostao isti, đački i mladalački”, opisali su bivši učenici svoje životne puteve, sudbine i izazove koji su ih vodili pet decenija.
Minuta ćutanja
Minutom ćutanja odali su počast preminulim kolegama i profesorima, a najviše su pričali o svom razredniku, profesoru fiskulture Mirku Petričeviću, gimnastičaru, koji je 1960. godine učestvovao na Olimpijskim igrama u Rimu.
“On je uticao na nas da se, osim učenja, bavimo sportom. Tako su Đorđe Vračar i Emin Sušić bili uspješni u borilačkim sportovima. Osim našeg profesora, uzor nam je bio i popularni glumac Brus Li. Vođeni tim idejama, mnogi iz moje generacije dostigli su profesionalne visine, ali su takođe postali uzorni u svojim sredinama, formirali porodice, stekli brojno potomstvo”, ispričao nam je Rade Lekić o svojoj generaciji.
Dogovorili su se da se ubuduće češće viđaju, kako bi njihove đačke uspomene duže živjele.