Glumac i član žirija Festivala profesionalnih pozorišta Republike Srpske “LJubica” održanog u Gradišci, Džek (Željko) Dimić pohvalio je ovaj događaj koji Gradiškci dodijelio važnu pozorišnu ulogu u regionu.
„Ni manjeg grada, ni većeg festivala. Ja sam četvrti put u žiriju na festivalu, uopšte. Poslije Oklahome, Durmitora, Cetinja, dobio sam tu ulogu u Gradišci. Oduševljen sam prijemom, mada je mnogo bitnija organizacija festivala. Više pojednaca potrudilo se da tako bude,“ kazao nam je Dimić. Pomenuo je doprinos festivalu gradskog menadžera Bojana Vujinovića, direktora Gradskog pozorišta Zlatana Vidovića, direktora „Kulturnog centra“ Miroslava Vukovića i gardonačelnika Zorana Adžića. Ovo je bila i prilika da bolje upoznamo ovog glumca koji je veoma aktivan na gilmskims nimanjima ali i pozoršnoj sceni.
Poslije 90 filmskih, pozorišnih i TV uloga, DŽek (Željko) Dimić koji je diplomirao glumu na Li Strazberg Institutu u Njujorku 2001. godine u klasi profesora Majkla Margota, ostvario je svoj dječački san monodramom “Oj, živote” koju je nedavno odigrao u Kozarskoj Dubici, Gradišci i još nekim potkozarskim mjestima.
Ovom monodramom, kaže Dimić, bio je opsjednut još u osnovnoj školi kada je gledao Josipa Pejakovića u svome mjestu, na sceni u Kozarskoj Dubici. Tada sam se ohrabrio, prišao mu i rekao: “Ja ću ovo jednog dana igrati, biću glumac kao ti”. On se nasmijao, potapšao me ljubazno, kazao: “Da si ti meni živ i zdrav, vidjećemo”, prisjeća se Džek Dimić, rođen i odrastao u potkozarskom selu Pucari, gdje žive njegovi roditelji, rodbina, mnogo prijatelja, a sada stanovnik Njujorka. Ameriku, kaže, voli, ali rodno mjesto, svoju porodičnu bazu, svoj zavičaj ne zaboravlja i njemu se često vraća. “Nedavno sam se sjetio svoje mladalačke glumačke maštarije, pozvao Josipa Pejakovića i zamolio da mi dozvoli da odigram predstavu “Oj živote”. On se nije sjetio davnašnjeg događaja u Dubici, ali je bio veoma srdačan, predusretljiv i u potpunosti razumio moju molbu, dozvolio da igram njegovu monodrama “Oj živote”, dao mi autorska prava,” ispričao nam je Dimić poznat u svijetu po ulogama u serijama “Red i zakon”, “Havaji 5-0”, “Kasl”, “Odstrel”, “Lilihamer”, “CSI”, “Elementarno”, “Startap”, “Crna lista”, “Teslin narod”… Dimić, koji igra Nikolu Teslu u filmu “Teslin narod”, nakon američke premijere u Njujorku je rekao da ovo ostvarenje “konačno predstavlja srpski narod na način kojim on to i zaslužuje”. O filmu “Teslin narod” Dimić smatra da je to svojevrsni omaž svim onima koji su hrabro otišli u svijet i dokazali svojim talentom, radom i upornošću vrijednost i vrline naroda iz kojeg potiču, ne zaboravljajući svoj jezik, kulturu, tradiciju i istoriju.
Na naše pitanje, šta je Amerika donijela u njegov glumački svijet i život, Dimić kratko pojašnjava. “Ja sam zahvalan svojoj maćehi zemlji koja me prihvatila. Nju isto volim kao svoju maticu, majku, jer mi je pružila priliku. Tu Ameriku sam objeručke prihvatio zato što je ona u meni prepoznala glumca i čovjeka, mada mi nije ništa poklonila. Sve sam morao sam da uradim, da se izborim,” rekao je Džek Dimić. Podsjeća da mu, u početku u Njujorku i Americi nije bilo ni malo lako ali je u tom podneblju pronašao svoj put. “Kada sam 2001. diplomirao na Strazbergu, moj otac Vlatko je rekao: “Sine, ja se ne razumijem u taj tvoj posao ali nemoj zaboraviti ko si, odakle, voli svoju zemlju, svoj narod, svoje selo… Govori o tome na svakom javnom mjestu i budi svjestan da je od siromaštva, od nemaštine i bijede gore po čovjeka imati mnogo, imati previše”, prepričava ovaj glumac, nostalgičar i patriota, očev savjet. DŽek ili Željko, kako ga oslovljavaju u rodnom kraju, kaže da selo Pucari za njega uvijek ima isti značaj jer se, kaže, osjeća kao da odatle nije ni otišao. Poznati glumac nam je ispričao i anegdotu svojih roditelja. “Gledali su moji roditelji američku tv seriju, gdje sam ja u glavnoj ulozi, naravno, igram Amerikanca.
Mama Bosa, uz kafu, upitala je oca: “Vlatko, koji je ono, onako ružan glumac na televiziji, baš mi se ne dopada. Prebaci neki drugi kanal. A on kaže: “Izvini, to ti je sin”. Mama je i na to dala snalažljiv odgovor, rekavši ocu: “Pa, isti je ti”. Cijela ta situacija je i za mene kompliment jer me ni majka u glumačkoj ulozi, u toj transformaciji nije prepoznala, šaljivo zaključuje priču iz roditeljskog doma naš sagovornik, predusretljiv i ljubazan, okružen mnogim prijateljima iz zavičaja. Na naše pitanje, kako je dospio u Holivud, odgovara da je to bio logičan slijed njegovih glumačkih težnji, bez obzira što taj put nije bio jednostavan. On je bezuspješno konkurisao na Akademiji glume u Beogradu, potom radio tri godine u Češkoj i Švedskoj, kasnije u Americi, na građevini, u bilijar klubu, piceriji, restoranima, čistio snijeg, raznosio hranu, farbao stanove, brao voće, prodavao automobile…“Jednostavno, nisam imao mnogo izbora. Okolnosti su bile presudne, pored moje želje da se bavim glumom ali ja sam od početka, iz djetinjstva znao šta hoću da budem, čime da se bavim. Samo je bilo pitanje dana kada i gdje ću to da ostvarim – zaključio je Dimić rekavši da konstantno uči u poslu i svakodnevici.
Na setu sa Al Paćinom
“Al Paćino mi je bio moderator u Aktors Studiju na predstavi “Noć Tribada”, kaže Dimić. U njoj je igrao Viga Sivija, ljubavnika žene Augusta Strinberga. “Radili smo zajedno na mom liku i na predstavi. Mnogo sam naučio od njega i zanatski i pedagoški. To je dragocjena životna lekcija,” zaključuje naš sagovornik.
Film “Djeca Kozare“
Džek Dimić igra jednu od glavnih uloga u filmu „Djeca Kozare“ Lordana Zafranovića. Ovaj film je epski, i on će ostaviti traga u ovim krajevima. Smatram da će privući pažnju svjetske javnosti jer je film sastavljen od dokumenata, kaže Dimić. „Zafranović je 20 godina sakupljao građu za ovaj film.
On je meštar svog zanata. To je biti tačka na temu o djeci Kozare u Drugom svjetskom ratu i njihovom velikom stradanju,“ ispričao je Dimić impresije o filmskom scenariju, otkrivajući i svoju ulogu. „Moja uloga je zapovjednik logora Jasenovac. Teško se razvući i biti profesionalac, na visini te uloge, biti u tuđim cipelama, suprotno svemu što ja jesam i kako sam vaspitavan. U tome je moj izazov veći. Nemam problem sa tim, trudio sam se da dobro i uspješno odradim lik koji mi je povjeren. Moj zanat je takav, nekada igram dobre, nekada loše ljude,“ kaže Dimić.
Milan PILIPOVIĆ