Velikan srpske književnosti ovde je započeo školovanje, njegov otac prethodno je bio sveštenik u Stričićima na Zmijanju
Specijalno za „Politiku”
Bronzani Majdan – Kandilo i slavska ikona Svetog Ignjatije, koja je pripadala porodici Petra Kočića, velikana srpske književnosti sa Zmijanja, zajedno sa fotografijom njegovog oca, kaluđera Gerasima (Jove) Kočića, pobuđuje veliko interesovanje posetilaca Muzeja manastira Gomionica u selu Kmećani kod Bronzanog Majdana.
„Čuvamo kandilo i ikonu Svetog Ignjatije Bogonosca, koju nam je, pre nekoliko godina predala Dušica, unuka Petra Kočića. Restaurirali smo ove svetinje koje su bile u veoma lošem stanju. Sada su one jasan trag duhovne bliskosti porodice Kočić sa manastirom Gomionica”, kazao nam je jeromonah Metodije (Kragulj), iguman manastira Gomionica.
Kao desetogodišnjak Petar Kočić je ovde započeo školovanje. Njegov otac prethodno je bio sveštenik u Stričićima na Zmijanju. Nakon što se njegova supruga, a Petrova majka Mara, devojački Vulin, upokojila 1879. godine, sveštenik Jovo je došao u manastir i postao kaluđer Gerasim. Dogodilo se to 14. oktobra 1880. godine, na praznik Pokrova Presvete Bogorodice. Na to vreme i taj događaj podseća iguman Metodije: „Bilo je prirodno da je Gerasim u manastir doveo i sinove, mlađeg Iliju, koji se zamonašio 1905. godine, i Petra, književnika i borca za srpska prava. Petar je u Gomionici završio osnovnu školu, potom se školovao u Banjaluci, Sarajevu i Beču, potom dospeo do Beograda, gde je skončao život 1916. godine. Po njegovim pripovetkama, jasno je da Gomionicu nikada nije zaboravio. Pominjao je žitelje manastira, monahe, igumana, seljake obližnjih sela i naselja.”
U muzeju su i fotografije Davida Štrpca (1836‒1906), najpoznatijeg književnog junaka Petra Kočića i Mrgude, glavnog lika istoimene pripovetke koju je Kočić objavio 1902. godine. Muzej je smešten u objektu gde je pre Drugog svetskog rata bila manastirska škola, podignuta 1882. godine, a srušena 1941. godine, gde se u prvi razred 1887. godine upisao Petar Kočić. Spomen-ploča Gerasimu (Jovo) Kočiću, postavljena je 1960. godine, na kamenom manastirskom zidu, zalaganjem njegovih potomaka, snahe Milke, po želji sina Petra, sa unukom Dušicom, praunucima Bojanom, Petrom i Milicom.
Manastir Gomionica, biser srpske duhovnosti, posvećen Vavedenju Bogorodice, podignut je pre, nešto manje od 500 godina. Prvi pisani trag datira iz 1536. godine, kada se u turskim izvorima pominje iguman Andrija. Najstariji sačuvani predmet je tipik iz 1599. godine. Danas se čuva u eparhijskoj biblioteci u Aradu (Rumunija). Srpski patrijarh Arsenije Četvrti je boravio u ovom manastiru 27. marta 1727. godine.
U manastirskoj riznici su zbirke ikona iz perioda od 16. do 19. veka, starih rukopisnih i štampanih knjiga od 14. do 17. veka i predmeta umetničkog zanatstva. Pozlaćeni gomionički srebrni krst iz 1640. godine, rad Stefana Ivanovića Sarajevca iz Sombora, nalazi se u kolekciji Londonskog univerziteta.
U dugoj i burnoj istoriji, često je razaran, ali i 13 puta obnavljan. Iguman Metodije podseća, u izjavi za „Politiku”, da je Gomionica jedan od malobrojnih srpskih manastira gde od nastanka do danas život i služba Bogu i svome narodu nisu prekidani duže od osam godina. Monasi su zbog austrijsko-turskih ratova, krajem 17. veka izbegli u manastir Hodoš u Banatu, a 1738. godine u slavonski manastir Pakru. Nakon svakog stradanja i izbeglištva, bratstvo se vraćalo u Gomionicu.
Tokom 17. i 18. veka manastir je bio aktivno prepisivačko središte. Održavao je veze sa uglednim monaškim centrima – Svetom Gorom, Žitomislićem, Trgovištem u Vlaškoj, o čemu svedoče knjige koje su tamo prepisivali ili štampali gomionički monasi. Gomionica je postradala i u nemačkom bombardovanju tokom Drugog svetskog rata. Igumana Serafima Štrkića su 1941. godine ubile ustaše, a monasi su izbegli.
„Oni su i tada, od 1941. do 1945. godine povremeno dolazili i služili, krštavali, venčavali, pričešćivali narod”, kaže iguman Metodije.
Posle Drugog svetskog rata, Gomionica je pretvorena u ženski manastir. Najveća obnova, podseća iguman Metodije, počela je primarno u epohi episkopa Jefrema, posle njegovog ustoličenja na tron Banjalučke eparhije 1980. godine, kojoj pripada manastir Gomionica.
„Imali smo potrebu da šire otvorimo svoja vrata i svoje srce, da ruke raširimo, pogotovo omladini koja nas posećuje”, navodi iguman Metodije, veoma posvećen svojoj duhovnoj misiji u manastiru koji čuva svoju istoriju i svedoči o Petru Kočiću, najpoznatijem učeniku manastirske škole.
Grob kaluđera Gerasima
Mesto na kojem je sahranjen kaluđer Gerasim Kočić nije poznato zbog razaranja u Drugom svetskom ratu, ali se pretpostavlja da je njegov grob, na ulazu u hram. Ploča je prvobitno postavljena na crkveni stub. Na toj ploči pisalo je „Ovde počivaju kosti popa Jovana, u kaluđerstvu nazvanog Gerasim.”