LAKTAŠI – Kolekcija motocikala tomos, džepnih satova svih proizvođača, zbirka starih knjiga o ljekovitom bilju, rasadnik eukaliptusa od sjemenki iz Australije i mini-farma koza čine samo dio svakodnevice 51-godišnjeg Gorana Raškovića.
Zajednička je ljubav prema svemu navedenom plus nostalgija prema državi Jugoslaviji koje poodavno nema na geografskoj karti, ali živi na naljepnicama Goranovih motocikla ili mopeda proizvedenih osamdesetih godina prošlog vijeka i u njegovoj uspomeni.
Kuća u Bakincima, rasadnik u Romanovcima, njiva i koze u Krnetama
Njegova kuća je u Bakincima, rasadnik u Romanovcima, a njiva i koze u Krnetama, sve u krugu od 300 metara.
U tri sela i dva grada, Laktašima i Gradišci, istovremeno. I po tome je ovaj domaćin jedinstven.
Auto-mehaničar po zanimanju, ali sa širokim krugom interesovanja, Rašković je pokušao više puta nakon raspada SFRJ otići iz rodnog kraja, ali sudbina je drugačije odredila.
“Kada je završen rat u BiH, krenuo sam u Ameriku. Stigao sam do Trsta, tu sreo naše ljude, porazgovarao sa njima, planirao provesti u Italiji dan ili dva pa nastaviti putovanje, a ostao 20 godina. U Ameriku nisam ni stigao. Radio sam u Trstu, na građevini. Vratio sam se zauvijek i nije mi žao”, priča nam Goran o svojim pokušajima da ode u svijet, u potrazi za boljim životom. Kasnije je shvatio da mu je ovdje najbolje. Ko hoće da radi, priča nam Goran u svojoj radionici, gdje popravlja i kompletira motocikle marke tomos, svugdje mu je dobro. Odlučio sam, kaže naš dovitljivi i maštoviti sagovornik, da djelić prošlosti vratim i sačuvam u sadašnjosti.
Ljubav prema tomosu
“Moja ljubav, kao i moje generacije iz sedamdesetih, je tomos. Svaki primjerak u meni oživljava djetinjstvo i mladost, budi uspomene. Motocikl ili moped tomos bio je ideal za mnoge mladiće, nedosanjani san, prevozno sredstvo maksimalne brzine 50 kilometara koje je svakoga činilo važnim u društvu”, sjeća se Goran Rašković davnašnjeg vremena i uspomena, koje sada žive u prostranoj garaži, u kojoj je poredano 12 motocikla tomos.
Nabavio ih je u mnogim mjestima, danima i mjesecima sređivao, popravljao, uklapao nove dijelove, podešavao rad motora i sistem prenosa, farbao u originalne boje te testirao na obližnjem brdu.
“Dođe u moje ruke slabašan i truo moped, a izađe moćan i lijep. Svako bi ga poželio”, uvjerava nas Goran, kojeg ovdje smatraju specijalistom za tomose u plavom mantilu.
Specijalista je i za duge mopede, putničko vozilo sa dva ili tri točka, i motorom radnog volumena do 50 kubnih centimetara, koji na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 50 kilometara na sat. Vozilo je namijenjeno prevozu jedne osobe. Ako poveze dvije osobe, kaže Goran, ne može brže od 20 kilometara na sat, a sa tri ne može ni metar… osim ako je parkiran na nizbrdici.
Ljubo poštar iz Aleksandrovca
“Ko je prvi u Lijevču imao tomos”, pitamo.
“Ljubo poštar iz Aleksandrovca”, odgovara Goran. Želio bi, otkriva nam svoje planove, da organizuje skup prijatelja iz djetinjstva i da se cijelim selom provezu na omiljenim motociklima, u koloni. Ali, to je već neka druga priča… Sada su važnije druge teme, na primjer o rasadniku eukaliptusa, ukrasne biljke porijeklom iz Australije.
4.000 sadnica eukaliptusa
“Zanimala me Australija, zamišljao sam kako bi mi bilo interesantno da tamo odem, da vidim i upoznam daleki kontinent. Kada mi se nije ostvarila ova želja, odlučio sam da ovdje prenesem nešto po čemu se Australija prepoznaje. Izučavao sam, interesovao se, čitao i zaključio da je to biljka eukaliptus”.
U početku bilo je teško i neizvjesno, iz sjemenki eukaliptusa nicao je mali broj biljaka, sve dok Goran nije sasvim ovladao proizvodnjom. Sada u rasadniku ima 4.000 sadnica eukaliptusa. Pripremio je sadnju još 3.000.
“Eukaliptus je zimzeleno, brzorastuće stablo, koje će svaki prostor učiniti atraktivnim cijele godine. Zbog plavo-zelenih listova prepunih eteričnog ulja i atraktivne kore pruža posebno lijepu sliku. Cvjeta ljeti, bijelim ili blijedorozim cvjetovima iz kojih se razvije stožasti drvenasti tobolac u kojem se nalaze sjemenke”, objašnjava Rašković.
On kaže da je najčešći eukaliptus u našim područjima plavi ili zimski, koji se formira kao grm. Može se uzgajati na otvorenom, a česta je njegova sadnja i u posudama. Odlično podnosi niske temperature. Formirane biljke mogu podnijeti temperaturu i do -15 stepeni.
“Sadnice prodajem cvjećarama, trgovinama, a sve češće i pojedincima, koji žele da u svojim domaćinstvima zasade ovu biljku, sve traženiju i kod nas”, objašnjava Rašković, koji u priču neizostavno ubacuje omiljenog jarca po imenu Mrki. On je glavni među kozama, a pase preko puta, blizu kuće.
Koze i jarac
“Kupio sam koze i jarca. Imam dovoljno trave i sijena za njih. Mlijeko je korisno za zdravlje, za mene, porodicu, komšije… Ali, ni to ne može bez problema. Postalo je ponizno imati kozu ili kravu. Mnogi se podsmjehuju kada kozu vodim cestom, a nikome ne smeta kada seljak vodi psa ili nosi mačku. To je valjda normalno, a imati kozu, kravu, koje daju mlijeko, to je, pravo da ti kažem, postalo sramotno i budalasto. Čast psima, nisu oni krivi, nisu ni koze, a nisam ni ja. Došlo takvo vrijeme”, zaključuje Goran svojevrstan monolog o kozama, kravama, psima, mačkama i drugim životinjama. I o ljudima.
