Djeda Mraz sa pravom sijedom kosom, brkovima i bradom, osmijehom i manirima ima pune ruke posla. Oduševio je mnoge mališane i kako kaže tek je na polovini ovogodišnjeg puta. Danas se sprema da obraduje mališane sa posebnim potrebama. I za njih je posebno napunio torbu slatkišima.
Đorđo Mikić je omiljen čovjek u Gradišci, i zimi kada je Djeda Mraz, a i ljeti kada penzionerske dane prekraćuje u kafićima razgovarajući sa prijateljima o politici, nauci, ženama, kulturi ili sportu.
Kada nema padavina koristi bicikl, kako bi obavio sve predviđene poslove.
„Popio sam kafu sa prijateljima, napunio torbu slatkišima i skovao plan za danas. Idem kod mališana, mojih velikih prijatelja u Centar za socijalni rad. Oni mi se najviše i obraduju. Već sam bio sa hiljadu djece, a sigurno imam još toliko sad za novu godinu i sve do Božića“, računa Djeda Mraz.
Ovaj živahni penzioner, koji je radni vijek proveo radeći u kulturi, spreman je da priča o svakoj temi, ali ove zime djeca su mu u prvom planu.
„Mnogi misle da ja ulogu Djeda Mraza radim tek onako. A ne, prevarili su se. Neopisivo na mene utiču djeca koje ja obradujem. Njihovi osmijesi sigurno nisu lažni. Oni ne znaju za pakost i mržnju. Dođem kući umoran, malo se opustim i razmišljam šta su mi tek djeca pričala, kakve želje oni imaju. To nisu materijalne želje, mališani obično žele da im djed ili baka ozdrave, da su im zdravi i roditelji, da imaju dosta drugara i da dobijaju petice. Pa ko ne bi tako dobroj djeci dijelio paketiće“, zapitao se Djeda Mraz sa pravim osmijehom, brkovima, bradom, sijedom kosom i raširenim rukama za svu djecu.
Gradiškog Djeda Mraza susreću ljudi i na ulici. Na parkingu je dogovrio dolazak u potkozarsko selo Grbavce, a o paketiću za unuka ga je pitao i legendarni gradiški koreograf i sportista Esad Šulić Šule.
Glavni posao tek ga očekuje. Puna mu je torba dječijih pisama, koja su mu se obratila u okviru konkursa „Piši pismo Djeda Mrazu“. Još samo nekoliko dana i torbu sa pismima i dječijim željama će otvoriti. Neizvjesnost raste iz časa u čas.
Izvor: aloonline.ba/ Boško Grgić