Specijalno za „Politiku”
Ljubinje – Jama Jagodnjača u Ržanom dolu kod Ljubinja, opominje i podseća svakog putnika u Hercegovini na ustaški zločin u noći između 23. i 24. juna 1941. godine. Tada su ubijena ili živa u jamu bačena 223 Srba Popovog polja i okoline. Učinile su to ustaše iz Dubljana, Ravnog i Trnčine, predvođene Jurom Borojom i fratrima Josipom Zovkom i Andrijom Mojićem. Hvatali su Srbe u kućama, na njivama, na svakom mestu, ne praveći razliku među ženama i muškarcima, decom i starcima. Zajedno su ih, bez izuzetka i razlike odvodili u mučeničku smrt. Vezali su ih po desetoro.
Srbi su prethodno zatvoreni u školu, u obližnjim Veličanima. Stravično su mučeni, a potom bačeni u jamu, pored koje je izgrađena crkvica. Po zlodelima se, navedeno je u izjavama svedoka, isticao Stole Matić, ustaša iz Dubljana.
Cilj je bio istrebiti cele porodice, uništiti srpska sela i gradove. Na zidovima spomen-kosturnice u obližnjim Veličanima, gde su iz jame Jagodnjača, u leto 1990. godine preneseni posmrtni ostaci 186 Srba, ispisana su imena stradalnika. Njihove kosti su pola veka čekale smiraj, a porodice pravdu. Nisu je dočekali. Taj događaj, od kojeg su prošle 84 godine, ne sme biti zaboravljen, a tužne godišnjice treba da budu opomena, poručuju potomci srpskih žrtava.
Zabeležena su sećanja Manojla Ćuka iz Veličana, Jove Lučića iz Mrkonjića, Maksima Mrakića, predsednika Udruženja „Ržani do”, koje okuplja potomke žrtava, kao i Vlada Setenčića, člana ovog udruženja.
„Moj pradeda Mićo, deda Jovo i stric Manojlo, bačeni su zajedno u jamu. Manojlo je imao 15 godina. Roditelji su mi nadenuli ime po njemu”, reči su Manojla Ćuka.
Jovo Lučić iz Mrkonjića imao je dve godine kada se pokolj desio.
„U jamu Ržani bačeni su moj otac, stric, devetorica Lučića i 29 meštana Mrkonjića. Ne znam kako sam preživeo, koja mi se zvezda osmehnula u toj krvavoj i strašnoj junskoj noći,” rekao je Jovo Lučić.
„Nastojimo sačuvati istinu o ustaškom pokolju, o ustaškim jamama u Hercegovini i preneti je mlađim generacijama. Oni treba da pamte šta se ovde dogodilo i ko je to učinio. Bez tog pamćenja nastaće greh prema žrtvama, a zločinci će biti zaboravljeni, njihova zlodela izbrisana”, kaže Mrakić.
„Zločin su počinile komšije, ustaše iz susednih sela. Niko od njih nije kažnjen. Iz moje porodice stradalo je troje”, svedočio je Vlado Setenčić, član Udruženja „Ržani do”.
Svake godine parastosom, pomenom i paljenjem sveća pored jame Jagodnjača, obeležava se godišnjica masovnog stradanja Srba u hercegovačkim jamama u vreme NDH. U okolini Trebinja i u Popovom polju nalazi se još desetak masovnih stratišta na kojima je u leto 1941. godine ubijeno više hiljada Srba.
„Svuda gde je srpska duša…”
Pored zabetonirane jame Jagodnjača u Ržanom dolu, na spomeniku, među hercegovačkim kamenom, ispisani su stihovi pesme „Moja otadžbina” najvećeg pesnika Hercegovine Alekse Šantića. „I svuda gde je srpska duša koja, tamo je meni otadžbina moja, moj dom i moje rođeno ognjište.”