Spe­ci­jal­no za „Po­li­ti­ku”

Lju­bi­nje – Ja­ma Ja­god­nja­ča u Rža­nom do­lu kod Lju­bi­nja, opo­mi­nje i pod­se­ća sva­kog put­ni­ka u Her­ce­go­vi­ni na usta­ški zlo­čin u no­ći iz­me­đu 23. i 24. ju­na 1941. go­di­ne. Ta­da su ubi­je­na ili ži­va u ja­mu ba­če­na 223 Sr­ba Po­po­vog po­lja i oko­li­ne. Uči­ni­le su to usta­še iz Du­blja­na, Rav­nog i Trn­či­ne, pred­vo­đe­ne Ju­rom Bo­ro­jom i fra­tri­ma Jo­si­pom Zov­kom i An­dri­jom Mo­ji­ćem. Hva­ta­li su Sr­be u ku­ća­ma, na nji­va­ma, na sva­kom me­stu, ne pra­ve­ći raz­li­ku me­đu že­na­ma i mu­škar­ci­ma, de­com i star­ci­ma. Za­jed­no su ih, bez iz­u­zet­ka i raz­li­ke od­vo­di­li u mu­če­nič­ku smrt. Ve­za­li su ih po de­se­to­ro.

Sr­bi su pret­hod­no za­tvo­re­ni u ško­lu, u obli­žnjim Ve­li­ča­ni­ma. Stra­vič­no su mu­če­ni, a po­tom ba­če­ni u ja­mu, po­red ko­je je iz­gra­đe­na cr­kvi­ca. Po zlo­de­li­ma se, na­ve­de­no je u iz­ja­va­ma sve­do­ka, is­ti­cao Sto­le Ma­tić, usta­ša iz Du­blja­na.

Cilj je bio is­tre­bi­ti ce­le po­ro­di­ce, uni­šti­ti srp­ska se­la i gra­do­ve. Na zi­do­vi­ma spo­men-ko­stur­ni­ce u obli­žnjim Ve­li­ča­ni­ma, gde su iz ja­me Ja­god­nja­ča, u le­to 1990. go­di­ne pre­ne­se­ni po­smrt­ni osta­ci 186 Sr­ba, is­pi­sa­na su ime­na stra­dal­ni­ka. Nji­ho­ve ko­sti su po­la ve­ka če­ka­le smi­raj, a po­ro­di­ce prav­du. Ni­su je do­če­ka­li. Taj do­ga­đaj, od ko­jeg su pro­šle 84 go­di­ne, ne sme bi­ti za­bo­ra­vljen, a tu­žne go­di­šnji­ce tre­ba da bu­du opo­me­na, po­ru­ču­ju po­tom­ci srp­skih žr­ta­va.

Za­be­le­že­na su se­ća­nja Ma­noj­la Ću­ka iz Ve­li­ča­na, Jo­ve Lu­či­ća iz Mr­ko­nji­ća, Mak­si­ma Mra­ki­ća, pred­sed­ni­ka Udru­že­nja „Rža­ni do”, ko­je oku­plja po­tom­ke žr­ta­va, kao i Vla­da Se­ten­či­ća, čla­na ovog udru­že­nja.

„Moj pra­de­da Mi­ćo, de­da Jo­vo i stric Ma­noj­lo, ba­če­ni su za­jed­no u ja­mu. Ma­noj­lo je imao 15 go­di­na. Ro­di­te­lji su mi na­de­nu­li ime po nje­mu”, re­či su Ma­noj­la Ću­ka.

Jo­vo Lu­čić iz Mr­ko­nji­ća imao je dve go­di­ne ka­da se po­kolj de­sio.

„U ja­mu Rža­ni ba­če­ni su moj otac, stric, de­ve­to­ri­ca Lu­či­ća i 29 me­šta­na Mr­ko­nji­ća. Ne znam ka­ko sam pre­ži­veo, ko­ja mi se zve­zda osmeh­nu­la u toj kr­va­voj i stra­šnoj jun­skoj no­ći,” re­kao je Jo­vo Lu­čić.

„Na­sto­ji­mo sa­ču­va­ti isti­nu o usta­škom po­ko­lju, o usta­škim ja­ma­ma u Her­ce­go­vi­ni i pre­ne­ti je mla­đim ge­ne­ra­ci­ja­ma. Oni tre­ba da pam­te šta se ov­de do­go­di­lo i ko je to uči­nio. Bez tog pam­će­nja na­sta­će greh pre­ma žr­tva­ma, a zlo­čin­ci će bi­ti za­bo­ra­vlje­ni, nji­ho­va zlo­de­la iz­bri­sa­na”, ka­že Mra­kić.

„Zlo­čin su po­či­ni­le kom­ši­je, usta­še iz su­sed­nih se­la. Ni­ko od njih ni­je ka­žnjen. Iz mo­je po­ro­di­ce stra­da­lo je tro­je”, sve­do­čio je Vla­do Se­ten­čić, član Udru­že­nja „Rža­ni do”.

Sva­ke go­di­ne pa­ra­sto­som, po­me­nom i pa­lje­njem sve­ća po­red ja­me Ja­god­nja­ča, obe­le­ža­va se go­di­šnji­ca ma­sov­nog stra­da­nja Sr­ba u her­ce­go­vač­kim ja­ma­ma u vre­me NDH. U oko­li­ni Tre­bi­nja i u Po­po­vom po­lju na­la­zi se još de­se­tak ma­sov­nih stra­ti­šta na ko­ji­ma je u le­to 1941. go­di­ne ubi­je­no vi­še hi­lja­da Sr­ba.

„Svu­da gde je srp­ska du­ša…”
Po­red za­be­to­ni­ra­ne ja­me Ja­god­nja­ča u Rža­nom do­lu, na spo­me­ni­ku, me­đu her­ce­go­vač­kim ka­me­nom, is­pi­sa­ni su sti­ho­vi pe­sme „Mo­ja otadž­bi­na” naj­ve­ćeg pe­sni­ka Her­ce­go­vi­ne Alek­se Šan­ti­ća. „I svu­da gde je srp­ska du­ša ko­ja, ta­mo je me­ni otadž­bi­na mo­ja, moj dom i mo­je ro­đe­no og­nji­šte.”

Izvor: politika.rs / Milan Pilipović

Exit mobile version