GRADIŠKA – Vaspitačica Jasna Bubić, dobitnica Svetosavske nagrade, ove godine navršava tri decenije rada u Javnoj ustanovi “Lepa Radić” u Gradišci.
Trideset generacija mališana, djevojčica i dječaka, koje je majčinski dočekivala, čuvala i njegovala kao svoju djecu, smjestili su je u album najljepših uspomena.
Jasnina sugrađanka Snježana Dragojević Slijepčević, na vijest o Svetosavskoj nagradi omiljenoj vaspitačici, napisala je: “Vaša dobrota, strpljenje, ljubav i posvećenost djeci ostavili su neizbrisiv trag. I zato smo ponosni što ste bili dio našeg odrastanja.”
Jasna Bubić je završila medicinsku školu, a potom nekoliko godina radila u gradiškoj bolnici.
Poslije trudničkog bolovanja, prve poratne 1996. godine, odlučila je da bijeli mantil zamijeni drugačijim, veselih boja. Završila je Pedagoški fakultet u Banjaluci i stekla zvanje diplomiranog vaspitača predškolske djece. Podižući svoje dijete, priča Jasna, nesvjesno se pripremala za novu profesiju.
“To je za mene bio ispit i preporuka. Željela sam da se drugoj djeci posvetim jednako kao svome. Djeca prepoznaju iskrenost, uzvraćaju ljubav na isti način, jednako kako se njima daje”, objašnjava Jasna svoj i svijet najmlađih kojima je posvećena svim svojim bićem, bezrezervno, iskreno i stalno. O ulozi vaspitača kaže:
“Djeci su potrebni pažnja, ljubav, podrška… Kada ih roditelji dovedu i sa punim povjerenjem predaju u našu ustanovu, svaki vaspitač, u toj veoma odgovornoj i delikatnoj ulozi, treba da nadomjesti roditeljsku pažnju, da se djetetu ne uruši sav njegov svijet porodične kuće, nego da u novoj sredini, u grupi, među vršnjacima, otkrije novi.”
Teškoće na početku
U prvim godinama, kada je Jasna počela raditi u JU “Lepa Radić”, bilo je sasvim drugačije nego sada, poslije trideset godina. Mnoge porodice, kaže naša sagovornica, nisu bile kompletne. Djeca bez jednog roditelja, najviše bez očeva, bez djedova i baka, koji su važni u njihovom odrastanju. Rat je razorio porodice. Vremena i okolnosti su se promijenili, ali je odgovornost vaspitača ista:
“Za svu djecu najvažnija je pažnja. To je smisao našeg posla, najvažniji korak koji djecu uvodi u zajednicu, usvajanju sasvim novih pravila igre, zajedništva, ponašanja u kolektivu. Tu se uče prve riječi, prvi koraci, ispisuju tragovi na papiru koji kasnije postaju jasni crteži, oblikovana slova…”
Ova ugledna vaspitačica iz gradskog vrtića u naselju Senjak pamti i prepričava postupke mališana, njihove doživljaje i maštovite priče:
“To su prve riječi, rečenice, način izgovaranja, prepričavanje različitih situacija iz porodice, njihova iskrenost se pamti. Mnogo je dogodovština koje u vrtić donose iz svojih porodica, ali takođe iz vrtića mnoge navike primjenjuju kod kuće.”
Maštoviti mališani
Mališani su veoma maštoviti, a najčešće teme su svakojaka zanimanja koja na njih ostavljaju snažan utisak. O tome Jasna priča:
“Dječaci kažu: ‘Biću avijatičar zato što avion leti i zato što hoću da imam krila.’ Djevojčice bi najčešće željele biti vaspitačice. Dođu, sjednu mi u krilo pa o tome pričaju. Kažu: ‘Stvarno bih željela biti vaspitačica i da izgledam kao ti, ali neću da budem debela.’ Tome se svi nasmijemo, a ja shvatim kao kompliment.”
Za Jasnu je najveća radost ispraćaj djece u školu poslije boravka u vrtiću. Tada odlaze na mala, crtežima ukrašena vrata, opraštajući se od vaspitača, a ulaze na druga, velika vrata škole, odlazeći u novi, do tada nepoznati svijet odrastanja, učenja, života.
Jasnine prve generacije davno su kročile u svijet odraslih. Davnašnji mališani završili su škole i fakultete, zaposlili se, zasnovali porodice, stekli djecu koju svakog jutra dovode u isti vrtić. Njihov, zajednički. I povjeravaju svojoj vaspitačici i ustanovi, koje pamte po prvoj spoznaji svijeta oko sebe.
“Jedna vaspitačica koja je sada na porodiljskom bolovanju bila je u mojoj vrtićkoj grupi, među prvim generacijama. Sada je moja koleginica. To je za mene najveća nagrada.”
Pohvale
Suzana Ivaštanin, direktorica Javne ustanove “Lepa Radić”, hvali vaspitačicu Jasnu Bubić. O njenom radu i Svetosavskoj nagradi kazala nam je:
“Uspješni vaspitači, ugledni u svojoj sredini, voljeni od djece i poštovani od roditelja, čine stub ustanove i grade njene temelje. Takva je Jasna, i zato je Svetosavska nagrada sasvim zaslužena.”
Obrazloženje nagrade
U obrazloženju nagrade navedeno je:
“Veoma je kreativna i ističe se u izradi kreativnih materijala i didaktičkih igračaka za djecu. Rado dijeli iskustva i primjere dobre prakse, te predstavlja značajan oslonac i uzor mladim kolegama kojima pruža nesebičnu podršku. Kao vrsni stručnjak, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i radu sa djecom, doprinosi kvalitetnom vaspitno-obrazovnom radu. Takođe, aktivno doprinosi timskom radu i podstiče pozitivnu radnu atmosferu, te svojim ponašanjem utiče na jačanje timskog duha u kolektivu.”