Kukuruze ovogodišnjeg uroda Josip Barišić iz Bok Jankovca kod Gradiške već je počeo mljeti.
Prethodno ih je sušio na suncu i iznad peći u radionici. Riječ je o domaćim bijelčiićima, koje Miško, kako ga mještani zovu sije podalje od ostalih njiva, kako se ne bi ukrižao i izgubio snježno bijelu boju.
„Ove kukuruze sijem rano, čak i krajem marta. Tvrdim da su to najraniji kukuruzi u ovom kraju. Prethodno dobro uredim zemljište i uzgojim ga bez hemije. Malo-malo pa s motikom na ramenu odem u moje kukuruze bjelčiće. Iznad peći sam napravio sušaru sa ladicama, dno im je od žičane mreže, tako da topao vazduh struji i suši ih“, priča Barišić.
Napravio je i specijalnu košanu za kukuruz, kojoj nemaju pristupa ni ptice ni miševi. A na mlinu kojim melje kukuruze postavio je ekscentrični prenos pa se brašno odmah i prosijava. Osim bijelog kukuruznog ima i brašno od žutih kukuruza.
„Mještani ovog i susjednih sela i većina Gradiščana traži bijelo kukuruzno brašno, a ljudi koji su došli u Gradišku iz viših predjela traže žuto, i ja to poštujem. Donose i pčenicu i heljdu i meljem im u integralno brašno“, kaže Barišić.
Tvrdi da je njegovo brašno stiglo i u Ameriku, Njemačku, Dansku, Zagreb, Beograd, na Frušku goru, u Sarajevo, Zenicu i ostale krajeve. I mlin je sam sastavio, na jednoj strani kupio je elektromotor, na drugoj kamen, bravariju je sam odradio.
Ovih dana ima mnogo posla, jer, kako kaže, slave su već stigle, a na pomolu je i svinjokolj.
