Vijest da je film o životu Jove Jerkovića, „Jovini drumovi“, autorice Milane Majar nagrađen statuom „Bdenje Jakova Orfelina“, nije ostavila ravnodušnim mnoge u Gradišci.
Jovini prijatelji, muzičari, kažu da je on to zaslužio i da je prava milina svirati zajedno sa njim. Nebojša Švraka, gitarista i sjajan interpretator narodne i izvorne muzike, kaže da je Jovo posebna priča.
„Kakav je čovjek o kome nije snimljen film, to je već naša pošalica. Gdje je Jovo tu je i pozitivna atmosfera. Njegovi savjeti, šale i razgovor sa njim djeluju na nas pozitivno“, rekao je Švraka, koji će se široj javnosti uskoro predstaviti na Festivalu narodne muzike „Gradiška 2025“, rame uz rame sa Radišom Uroševićem, Jelenom Broćić i drugim velikanima naše narodne muzike.
Jovo kaže da nije očekivao toliki uspjeh filma, jer kako kaže, današnja produkcija dokumentarnih filmova je velika.

Ponosan je što je vijest o nagrađenom filmu doznao baš na njegovu slavu Svetu Petku. Riječ je o nagradi koja se dodjeljuju autorima čije filmove žiri odabere kao izuzetna ostvarenja.
„Počeo sam rano svirati. Za sve je „kriv“ moj brat Gojko. Još kao sedmogodišnji dječak zasvirao sam sa njim u rodnom Starom Martincu. Svirao sam prim, a sa dvanaest godina sam već svirao harmoniku i to onu od 48 glasova na svadbi. Tako da je moj Goja bio moja vodilja, i danas smo veoma vezani jedan za drugoga“, priča Jovo.
Sve do početka snimanja filma „Jovini drumovi“ Jovo je mislio da svira 24 instrumenta. A onda mu je Milana Majar donijela jedan orijentalni instrument, sa 12 žica, ali ne metalnih, nego od silka. Jovo ga je odmah poštimao i zasvirao.
„Jedan prijatelj iz Njemačke mi je donio rijetku gitaru sa dvanaest žica, tako da toliki broj žica nije problem za mene. Momci iz „Dubioza kolektiv“ za snimanje numere i spota „Rijaliti“, donijeli su mi instrument po imenu ukulele. I njega sam zasvirao iz prve.Veliku podlogu sam stekao u osnovnoj školi Zavod za slijepu djecu u Nedžarićima.Već nakon prvog raspusta sam u selu svirao i pjevao Safetovu pjesmu „Jablani se povijaju“,navodi Jovo Jerković.

Film „Jovini drumovi“, rađen je u produkciji Radio-televizije Republike Srpske i prati životni put Jove Jerkovića iz Gradiške. Iako slijep ostvario je zavidnu karijeru koja traje više od pola vijeka. Njegova muzička priča počinje 1968. godine kada je sa bratom Gojkom nastupao na svadbi i od tada njegova strast prema muzici ne prestaje. Nakon završetka srednje muzičke škole u Sarajevu, Jerković se profesionalno posvetio muzici.
Svirao je širom Evrope, pa čak i u Americi, gdje su mu naši iseljenici nudili dvogodišnji angažman.
„Nudili su mi da ostanem, ali nisam mogao.Mnogo sam privržen svojoj kćerci Milani, ona mi daje motivaciju i snagu za nove korake. U Torontu, u
Kanadi su mi nudili da ostanem dvije godine, da u okviru crkve predajem djeci, da formiram orkestar i držim crkveni oktet“, prisjeća se Jovo Jerković.
Odsvirao je preko 1600 svadbi, 130 humanitarnih koncerata, a kaže da je broj ukupnih svirki veći od četiri hiljade. Pa onda i ne čudi što su „Jovini drumovi“ zasijali zlatom.