Napisao je knjigu o sebi, životu od djetinjstva, do oficirskih, a potom i penzionerskih dana. Na 400 stranica mnogo je fotografija, ali i promišljanja, događaja, pripovijedanja o pravdi i nepravdi, o onome o čemu se nije baš ni pričalo.
„Mogao sam biti general bilo koje vojske da sam htio, veliki tajkun s kamarom novca, ne da kradem od bilo koga nego mi je svašta nuđeno. Nisam odnio nikalve dijamante u nekakvu državu. Mirno spavam, politika me puno ne zanima jer je velika k**va kao i mediji – novinari koji manipulišu s narodom“, naveo je Čep – Kadić na samom kraju ove luksuzno opremljene knjige.
Pisac ovog nesvakidašnjeg djela namjerava da ga promoviše u Gradišci, potom i u Banjaluci. U Gradišci mu je kafana kao IKM u ratu, istureno komandno mjesto.
Ljubazna konobarica Helena Čupić predajući Kadićevu knjigu rekla je da ga odavno nije vidjela, ali obećao je da će doći ovoga proljeća.
„Mato ima mnogo prijatelja u Gradišci. Dolazio je nekoliko puta. Ima želju da knjigu predstavi javnosti. Zanimljiv je čovjek. Obećao je da će doći ovoga proljeća, rekla je Helena Čupić.
Kapetan Kadić danas živi u selu Strizivojna kod Đakova. Kaže da ima dvojno državljanstvo te da Banjaluku nosi u srcu.
„Ova knjiga je ustvari moja autobiografija. A moj život je prepun svega kao nečijih devet života. Imam mnogo prijatelja, i oni su takođe tu između korica moje autobiografije. Radujem se što ću je predstaviti čitaocima, jer ova knjiga je nešto poput one 1000 zašto – hiljadu zato!. Kod mene je samo ‘1000 kako – 1000 evo ovako“, lakonski o svojoj knjizi, životu i temperamentu govori Mato Čep – Kadić, čovjek čiji je idol Vedrana Rudan.
Upravo zbog toga je sigurno da će njegova knjiga izazvati veliku pažnju ovdašnje javnosti, i to najvjerovatnije u aprilu ili maju ove godine.