Iako je zima, februar tek počeo, Boško Đukić, penzionisani građevinac se ne odvaja od svog specijalnog bicikla. Osmislio ga je i uredio za svoje potrebe, relaksaciju i uživanje.
Nakon bravarskih radova uslijedili su električarski.
„Bio je ovo muški bicikl, pa sam presjekao ovu cijev gore i spustio je znatno niže. Potom sam odradio električarske poslove, nešto ja, a nešto majstor elektrike. U ovoj maloj kutiji je akumulator, koji bicikl snabdijeva strujom. Ugradio sam automobilski radio sa antenom, i potpunu signalizaciju. Svjetla, pozicije, štop svjetla, žmigavce, pa čak i žuto rotaciono svjetlo. Naravno ima i sirena, te više tastera i prekidača. U velikoj kutiji su pojačala, muzika grmi kad sam odličnog raspoloženja“, pojašnjava Boško.
Nisu samo gradske ulice njegove saobraćajnice. Često ode do Kočićeva, sela koje graniči sa srbačkom opštinom. Bez problema u jednom danu odveze stotinjak kilometara kroz Lamince, Kozince, Novu Topolu…
Boška Đukića mnogi, a najviše žene zovu Brko. U Gradišku je došao iz Kovačevca kod Mladenovca prije 45 godina. Omiljen je u širokom krugu. Borislav Sovilj iz Laminaca rekao je za Aloonline.ba da je Boško neponovljiv, čovjek koga voli sresti.
„Bole je takav prijatelj koji se ne zaboravlja. Svi ga vole, veoma je zanimljiv, nikad nije ljut ili nasikiran. Takvi ljudi koji leže svima na srcu se rijetko rađaju, oni su božiji dar. Čim završimo ovaj razgovor idemo u kafanu“, rekao je Borislav Sovilj.
Bole kaže da već u vazduhu osjeća proljeće, raduje mu se. Pripremio je nove gume, zašiljio brkove, pojačaće Šabanove, Marinkove i Brenine hitove i krenuti da osvaja nove kilometre.
Boško Grgić