GRADIŠKA – Višestruko nagrađeni kuvari ribljeg i lovačkog paprikaša, čobanca, pasulja i drugih autohtonih vrsta hrane, učestvovali su na “Danima zime” u Gornjim Podgradcima.
Oni su, na praktičan način, pokazali svoje znanje i kulinarsku vještinu. Miloš Radomir, inženjer šumarstva iz Gradiške, majstor je za riblji paprikaš. Drvenom kašikom dinstajući smjesu, u kotliću, na blagoj vatri, objašnjava recepturu.
“Više od polovine, otprilike 60 odsto je šaran. Najbolji je sa Vrbasa. Preostali dio čine som, štuka, mrena, bijela riba i obavezno, ikra od šarana. Suština je u dugom i laganom miješanju, dinstanju. Sat i po. Na kraju slijedi zaprška od različitih mirođija. Što više, to bolje, zavisno od procjene kuvara.”
Miloš je kuvanje ribljeg paprikaša naučio davno, u rodnim Bajincima, selu pored Save i Vrbasa.
“U Bajincima i Bardači, svi su ribolovci i majstori dobrog paprikaša. Tu sklonost i ja sam ponio iz svog kraja, kao tekovinu, a usavršio na ovakvim skupovima, susretima, razmjenjujući iskustva”, objašnjava Radomir svoje ribolovačke novotarije.
Mišin čobanac
Mišo Balaban, zauzeo je mjesto pored Radomira. On se opredijelio za mesni paprikaš ili čobanac.
“Ova hrana nije dobila naziv po čorbi, što mnogi pogrešno zaključuju pa je nazivaju čorbancem, nego je to čobanska hrana, koja je, dobila naziv čobanac, kao hranljiv čobanski obrok od mesa”, objašnjava Mišo pa sa teoretisanja naziva tradicionalnog specijaliteta, prelazi na recepturu.
“Čobanac najčešće sadrži tri vrste mesa: junetinu, meso domaće i divlje svinje. Poželjna je i druga divljač. Nije pogrešno dodati i jagnjetinu. Ne treba biti štedljiv i na luku, mrkvi, peršunu… Ja praktikujem smjesu, na blagoj vatri kuvati četiri sata. Na kraju dodajem začin od slatke ili ljute paprike”, objašnjava Balaban svoju kulinarsku vještinu. I dodaje:
“Moje iskustvo je mnogo manje nego Miloša Radomira, ali nikada u mome kotliću ništa nije ostalo. Neće ni sada. To mi daje samopouzdanje.”
Majstori za pasulj
Mlađo Gajić iz Rogolja, Dragan Raković i Drago Kojić iz Mašića pripremali su pasulj.
“Dobio sam 20 nagrada, diploma i priznanja za pasulj, čorbu, lovačke i ribolovačke kotliće. Hoću reći da je moje iskustvo veliko, a da je naš pasulj najbolji”, pohvalio se Dragan Raković, a Drago Kojić objasnio je pripremu pasulja za kuvanje:
“Priprema je pola posla i garancija uspjeha. Pasulj je potrebno, dan prije kuvanja, prebrati i potopiti u vodu, da nabubri i omekša. Meso se kuva odvojeno, u dvije vode i skuvano sastavlja sa pasuljem”.
Dragan Raković nastavlja priču: “U ovom pasulju su slanina, kobasica, svinjska rebra i povrće. Kuvanje traje više sati, sve dok kuvar ne procijeni da je dovoljno. A kuvari, nas trojica, znamo iz iskustva kada je pasulj skuvan. Tu nema greške.”
Lovački specijaliteti
Miroslav Tubin, lovac iz Laminaca, majstor je za lovački pasulj. Zadovoljan je kada ga društvo pohvali s razlogom:
“Lovački pasulj je isti kao svaki drugi, samo je razlika u mesu. U kotliću koji se krčka, uz moj nadzor i stalno miješanje, su srnetina i meso divlje svinje.”
Kulinarska grupa “Eko vodenica Krajčinovci” pripremila je kotlić od divljači i tradicionalnu dagaru:
“U dagari je miks domaće kobasice, mesa, povrća, začina… Meso i kobasicu prethodno smo ispržili pa dinstali, a onda sjedinili sa drugim sastojcima. Zato je naša dagara ukusna, a miris očaravajući”, kaže Mirko Malbašić, član ekipe koju još čine Saša Bijelić, Ljubiša Stojaković, Zvjezdan Babić, Mirko Banjac i Mirko Vranić.
Kuvari dokazane vještine i znanja, Milan i Dragan Kukavica iz Gašnice, Dragan Cvijić iz Lužana, lovci iz Jablanice, posjetioce “Dana zime u Podgradcima” častili su zdjelicama pasulja, gulaša, paprikaša, čobanca, suvim mesom, kobasicom, slaninom i rakijom. Nazdravljali su redom, uvjereni da se tako, na zimskom danu najbrže zagrije tijelo, trudili su se svojski da niko sa ove narodne svetkovine, koju je posljednje nedjelje u januaru organizovala Mjesna zajednica Gornji Podgradci, ne ode gladan.
