Na Međunarodnoj konferenciji “Dejton 30” koja je održana u Beogradu, govorio sam o značaju očuvanja Dejtonskog mirovnog sporazuma naglašavajući da Republika Srpska ostaje dosljedan branilac izvornog Dejtona i svog ustavnog položaja.
Svima u BiH je potreban povratak izvornom Dejtonu, Ženevskim i Njujorškim principima, te dijalog tri konstitutivna naroda i dva entiteta.
Neophodan je pravni realizam umjesto političkog inženjeringa.
Smatram da je „četiri plus tri“ ustavnopravna formula u kojoj svi dobijaju ono što im pripada, a BiH dobija šansu da bude stabilna, predvidiva i funkcionalna zajednica.
Ovo znači da ustavnopravni život BiH počiva na četiri stuba i tri principa.
Četiri stuba su: (1) narodna volja, (2) međunarodna verifikacija, (3) ekonomska samostalnost i (4) snaga institucija, dok su tri principa: 1) paritet – ravnopravnost entiteta i naroda u zajedničkim organima i procedurama odlučivanja; 2) konsenzus – bez saglasnosti sva tri naroda nema odlučivanja; i 3) podjela nadležnosti.
Odlukama visokih predstavnika, presudama Ustavnog suda BiH i nametnutim ili uslovljenim propisima, stvorena je praksa koja je izvan ustavnog okvira.
Posljedica je „faktički ustav“ koji odstupa od Aneksa IV.
To nije ni pravno valjano, ni demokratski održivo.