„U ovoj kući ovdje rodila se moja majka, prvog januara 1904. godine, a umrla je 2003. godine. Živjela je 99 godina. Uvijek kad prođem pored ove kuće vrati mi se misao na moju majku“, rekla je gospođa Ajša. I danas je prošla pored majčine rodne kuće, Hilandarskom ulicom u Gradišci.
Na Senjaku u Gradišci kuća stara vijek i po stoji još na drvenim temeljima
To znači da bi kuća mogla biti izgrađena u drugoj polovini ili skraja 19. vijeka, i da je na drvenim temeljima i danas nakon jednog i po vijeka.
Tri žene razgovarale su o staroju kući. Danas u dvorištu u novoj kući iza ove riglovane „kuće starice“ živi Ljiljana Blašković. U ovo dvorište je došla iz Stare Gradiške. Inače je Laminčanka. Njen muž Branko Blašković, Zagrepčanin, radio je u KPD Stara Gradiška. Bio je golman , branio je za Savu iz Stare Gradiške, Lijevče iz Nove Topole i druge klubove.
„Kada smo ovo imanje kupili u dvorištu je bila još jedna ovakva stara kuća. Nju smo srušili i napravili novu u kojoj i danas živimo, a ovu ne diramo. Ako spadne crijep mi ga popravimo, ne smeta nam. Ljudi nas pitaju zašto je ne rušimo, te zaklanja nam novu kuću, ali mi jednostavno nećemo da je rušimo. Kome je ružna neka je ne gleda“, rekla je Ljiljana.
Zanimljivo je da je stara kuća prvobitno u svom prizemlju, koje je dijelom bilo i ukopano kao podrum, bilo namijenjeno za štalu. Stoka je držana u tom dijelu, a gore su živjeli vlasnici. Zimi je u toj kući bilo toplije, upravo zbog prirodnog grijanja sa donjue strane. Danas je ostava Blaškovićima. U njoj drže bickla, drva i druge predmete i potrepštine.
Sličnih starih kuća iz 19 vijeka nema mnogo u Gradišci, možda još koja u centru grada i u Tekiji ili Obradovcu. Godine i vijekovi prolaze, a ova riglovana kućica u kojoj su rođene i odhranjene brojne generacije djece, preživjela je ratove, zemljotrese, države i uređenja i danas svjedoči o burnoj istoriji ovoga kraja.
Izvor: https://aloonline.ba/