Kao u onoj Oliverovoj i Dvornikovoj pjesmi „Kad Nadalina muti jaja“, usred Mrčevaca zatekoh Milomira Mimu Martića, čuvenog profesora i dekana, da nešto muti u crvenoj šerpi.
Provjerih, kad ono pura od domaćih kukuruza. Otkud Mimo u Mrčevcima, kad svi koji ga poznaju znaju da je rodom iz Starog Martinca, te da je živio u Srpcu, Banjaluci i Gradišci. Objašnjenje je ubrzo stiglo.
„Mnogi se pitaju otkud Župljanin u Lijevču, evo otkud. Prodali smo kuću u Srpcu i tražeći sebi miran kutak i lijepo imanje saznadosmo za ovo u Mrčevcima. Ustvari, bili smo na liturgiji u obližnjoj crkvi i tako smo saznali za ovaj lijepi kutak. Oko kuće stalno ima posla, eto danas sam pograbio lišće, a spremam i puru za mene i suprugu“, pojašnjava Mimo.
Nije mogla izostati konstatacija da je među prvim komšijama Milorada Dodika, a potom i pitanje, ko je popularniji u ovom dijelu Mrčevaca, Mile ili Mimo?
„Zna se Mile je car, ali i mene ovdje ljudi vole. Dobri su ovdje i vrijedni ljudi, često se sastanemo, počastimo, ispričamo, pa i zapjevamo. Nije samo Mile moj komšija, tu je i bivši banjalučki gradonačelnik Dragoljub Davidović, pa moj veliki prijatelj Zlaja Kelečević, komšija mi je i Milorad Janjetović. Moram priznati da se kad odem u kafanu prisjetim mojih kolega, profestora Đure Veselinovića i Ostoje Gvozderca, oni su tu iz susjednog Aleksandrovca i Bakinaca“, prisjeća se Milomir Martić.
Martić je godinama bio dekan na Pedagoškom fakultetu Nezavisnog univerziteta u Banjaluci, a sada je u zvanju redovnog profesora. U Banjaluci radi, a u Mrčevcima sakuplja energiju.
„Sreću me moji bivši učenici, godinama sam bio direktor srednje škole u Gradišci, i redom primijećuju da su oni u penziji, a da ja još radim kao profesor. Takav je život. A osim katedre obožavam i mikrofon i pjesmu. Evo vrlo je popularan snimak na YT, kada smo smo 1999. godine snimali novogodišnji program u Srpcu za televiziju GLSl“, rekao je Martić, napominjući da iščekuje poziv za nastup u superpopularnom takmičenju „Nikad nije kasno“.
Mora se priznati da je Milomir Mimo Martić, najneobičniji, najraspoloženiji i najraspjevaniji univerzitetski profesor. Kaže da je dostigao sve što je isplanirao, pa čak i više. Nakon dva muzička albuma planira treći, očekuje poziv sa televizije od Žike i Mareta, a na polju nauke, još je jedino moguće da dobije zvanje profesor emeritus.
Jedan je i neponovljiv Milomir Martić, nadaleko poznat kao Mimo. Još uvijek se pjevuše njegove pjesme „Tjera Lenka riđu i zelenka“ i „Uvelo je lišće orovo“.