Među koricama brižno pisanih i čuvanih ljetopisa Osnovne škole „Petar Kočić“ u Novoj Topoli nalazi se riznica istorije o školstvu u Lijevču i Potkozarju, svjedočanstvo o tri vijeka. Podaci i dokumenti u ljetopisu, ispričao nam je direktor Radivoj Popović, sežu do 1878. godine, kada je otvorena prva škola u Novoj Topoli. Pisanje sadašnje forme ljetopisa, koji obuhvata cijelu epohu školstva u ovom kraju, započelo je nakon Drugog svjetskog rata.
“Mnogi dokumenti o ranoj fazi školstva u Novoj Topoli, uvršteni u ljetopis, potiču iz privatnih arhiva, od državnih institucija, pisani su na osnovu svjedočenja bivših učenika i nastavnika, mještana Nove Topole i okoline. Sa sigurnošću možemo reći da su naši ljetopisi, istorijska i pedagoška čitanka koju stalno dopunjavamo,” kazao nam je direktor Popović.
Svakodnevna obaveza
Po tradiciji, kaže on, pomoćnici direktora su uvijek vodili ljetopis; to je njihova svakodnevna obaveza. Oni upisuju sve važne događaje iz života škole, o njenom nastanku i razvoju. To su uspjesi učenika i nastavnika, školske priredbe, gostovanja poznatih ličnosti, posjete, izleti, ekskurzije, takmičenja, male mature, uređenje škole, radne akcije…
“Ljetopis je stilizovano svjedočanstvo o nastanku, radu, razvoju, promjenama škole u građevinskom, programskom i svakom drugom pogledu, pisano čistim književnim jezikom, odgovorno i s mnogo ljubavi. To je život ove škole i njenih područnih odjeljenja u Lijevču i Potkozarju. Svako selo ima svoje poglavlje. Mnoge škole u mjestima koje gravitiraju Topoli su nestale, ugašene, zaboravljene, ali trag o njihovom postojanju čuva se u našem ljetopisu.
To je, tkanica riječi, rečenica i fotografija, bujica emocija i rukovet zavičajnih uspomena. Najveći dio ispisan je nalivperom, s naglašenom ljepotom rukopisa, riječi i rečeničnih sklopova. U ljetopisu su i aktivnosti izvan škole. Nekada su bila intenzivna pošumljavanja, učešće u društvenim akcijama, pomoć stanovništvu…
Korona, poplave i požari
Od najvažnijih događaja, na stranicama ljetopisa su prijem prvaka, učeničke nagrade i sadnjaq drveća u školskom parku. Osim virusa korona, teme koja zauzimaju važno mjesto u ljetopisu je podsjećanje na velike poplave 1974. godine. Tada su topolski đaci i nastavnici, koje je predvodio direktor Boro Dojčinović, zajedno sa vojskom brali kukuruz.
“Uvijek je naša škola imala veliki broj učenika, široku nacionalnu, društvenu, socijalnu strukturu, i zato je istorija školstva ovdje duga i bogata. Prije Prvog svjetskog rata u školi je službeni jezik bio njemački, što je takođe jedna od naših posebnosti,” kaže direktor Radivoj Popović, pokazujući nekoliko tomova ljetopisa, kojim se škola uveliko i s razlogom ponosi.
Novinski članci
U ljetopisu su i novinski članci o školi. Banjalučki „Glas“ je 26. septembra 1988. godine (autor Svjetlana Pezer) pisao o topolskim đacima pješacima koji postižu odlične rezultate u nastavi i takmičenjima. Te godine učenica Stojanka Sladojević postala je prvak BiH u atletici. U šahu su se istakli Milenko Stojković i Saša Kecman, a nagradu „Mitar Trifunović Učo“ dobile su Olijana Lukić i Biljana Gvozden.
U jesen 1951. godine izbio je požar na dimnjaku, a potom izgorila školska zgrada u Gornjim Karajzovcima. Zbog toga je učitelj Mirko Janjić držao nastavu u kući Teodora Lakića. Škola u potkozarskom selu Miljevići, navedeno je u ljetopisu, počela je raditi 1945. godine u privatnoj kući Ukrajinca Jozefa Riša. Bilo je tada 40 učenika. Prva učiteljica je Stojanka Matavulj.
U ljetopisu je zabilježeno gostovanje poznatih pjesnika u topolskoj skoli 1976. godine. Među njima su Marino Zurl, Mladen Oljača, Nasiha Kapidžić Hadžić, Ranko Preradović, Velimir Milošević i Stanko Rakita. Učenici su ih, piše, dočekali s oduševljenjem i radošću.
Milan Pilipović