Branislav Maletić, Enver Ćatić, Damir Raos, Emir Hadžić, Vaso Petrović, Višeslav Berić, Stojan Timarac, Dževad Zeničanin, Borče Sredojević, Vinko Marinović, Vlado Jagodić, Saša Raca, Miodrag Latinović, Siniša Đurić su fudbaleri gradiške Kozare koji pripadaju različitim generacijama.
Ove godine “crveno-bijeli” iz grada na Savi, sada članovi Prve lige Republike Srpske, obilježili su 80 godina postojanja.
Na svečanoj akademiji krajem decembra u Gradišci, povodom velikog jubileja, promovisana je monografija o FK Kozara Slobodana Borjanovića, prikazan kratki film RTV Gradiška, uručene su diplome i zahvalnice, govorilo se o nastanku kluba i njegovoj sportskoj istoriji. Najpoznatiji gradiški fudbalski kolektiv osnovan je 1945. godine, mjesec dana nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Okolnosti tog događaja 1988. godine opisali su Limun Papić i Tomo Marić u knjizi “FK Kozara”.
Jedinice 23. srpske divizije oslobodile su Bosansku Gradišku 24. aprila 1945. godine.
Nakon više od četiri godine okupacije, sloboda se vratila na ulice gradića na obali Save. Međutim, valjalo je prionuti na posao, vratiti život gradu, udahnuti mu novi život. Posla je bilo i preko glave, ali se na sport, prije svega na fudbal, nije zaboravilo. Veoma rano, već krajem maja ili početkom juna, potekla je inicijativa da se formira fudbalski klub.
Prema sjećanjima Jovanke Joje Karapetrović, tada sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a, inicijativni odbor, osim nje, sačinjavali su Vaso Dukić, krojač po zanimanju, predratni član Komunističke partije Jugoslavije, Vaso i Vojo Petrović i Vlado Pjatnicki. Prvi sastanak inicijativnog odbora održan je u krojačnici Vase Dukića, gdje je sve pripremljeno za osnivačku skupštinu.
Postojala je samo jedna dilema, koje ime dati klubu.
Neko je predlagao da se zove Sava, drugi su se zalagali da ime bude Bosna. Bilo je i drugih prijedloga.
Na kraju je Jovanka Joja Karapetrović predložila da se klub zove Kozara. Aplauz u Sokolskom domu je zamijenio glasanje.
Tako je Gradiška, samo dva mjeseca nakon oslobođenja, dobila novi klub. Rođena je Kozara. Časopis “Glas” iz Banjaluke je u broju 6, štampan 19. avgusta 1945. godine, prema navodima Papića i Marića, objavio članak o prvoj utakmici FK Kozara protiv Inženjerijskog bataljona Jugoslovenske armije.
Novi klub pobijedio je sa 4:0. Gradiška Kozara nastupila je u sastavu: Vaso Petrović, Vlado Pjatnicki, Krešo Fuks, Vojo Petrović, Mehmed Ramić, Smail Hasanbegović, Muharem Hasanbegović, Đulaga Kozarčanin, Joško Olah, Salih Osmić, Pero Radić. Trener je bio Ejub Gerzić.
Narednu utakmicu u Gradišci Kozara je odigrala krajem avgusta 1945. godine protiv Fiskulturnog društva Borac iz Bosanske Dubice i pobijedila 1:0 golom Kreše Fuksa.
Zapisano je da su kartoni sa imenom Kozara, odštampani u priručnoj štampariji, služili kao ulaznica.
Prvo gostovanje Kozara je imala iste godine u Banjaluci, protiv tima 53. divizije i zabilježila pobjedu 3:2. Fudbaleri iz Gradiške na ovu utakmicu putovali su zaprežnim kolima.
Prvi poraz Kozare dogodio se 24. marta 1946. godine protiv Kozare iz Banjaluke, na domaćem terenu.
Rezultat je bio 7:3 za Banjalučane. Asim Hadžialagić je kao uzrok slabe igre naveo neiskorištena dva penala Muharema Hasanbegovića i Vlade Pjasnickog, ali i loše odbrane golmana Vase Petrovića.
Golman, uzdanica ekipe, bio je premoren jer je prethodne noći, sve do jutra, u Zadružnom magacinu u Okučanima, gdje je bio skladištar, istovarao krompir iz vagona. I nije spavao.
Tako je počela duga i bogata istorija ovog kluba. Najveći uspjeh, smatraju u Kozari, je prvo mjesto u Krajiškoj zonskoj ligi, u sezoni 1970/71. godine i plasman u jugoslovensku Drugu ligu, grupa zapad. U ovom rangu takmičenja Kozara je nastupala pet sezona. Status je izgubila 1975. godine, ali se vratila 1980. godine, nakon osvojenog prvog mjesta u Republičkoj ligi BiH.
U poratnom periodu najpoznatiji gradiški klub je dvije sezone bio član Premijer lige BiH i prvi je osvajač Kupa Republike Srpske.
Osamdeset sezona FK Kozara obilježile su mnoge zanimljivosti. Dres ovog kluba nosilo je stotinak braće.
Među njima su Asim, Hazim, Adem, Atko i Teufik Kasumović, Ahmet, Dedo, Meša i Avdo Šahinović, Mujo, Meho i Muharem Čaušević, Mehmed, Smail i Ibrahim Hasanbegović, Živko i Žarko Mitrović, Vaso i Vojo Petrović, Mujo i Smail Bošnjak, Mehmed i Avdo Bašić, Predrag i Pero Radić, Hakija i Hamdija Sokol, Vedran i Srđan Čolić čiji otac Tihomir je bio jedan od najboljih igrača u klupskoj istoriji.
Najuspješniji treneri Kozare bili su Mirko Kotović, Mirko Bazić, Ilija Miljuš, Ibro Biogradlić, Aleksandar Krivošej, Velimir Sombolac, Boris Marović, Dušan Tatić, Borče Sredojević, Cvijetin Blagojević, Vinko Marinović, Vlado Jagodić.